Automatski mjenjači danas su standard u velikom broju automobila širom svijeta, a njihov zadatak je da prenesu snagu motora na točkove na najefikasniji mogući način bez potrebe da vozač ručno mijenja brzine.
Iako većina vozača jednostavno bira između položaja "D", "R" i "P", iza tog sistema krije se složena tehnologija koja omogućava ugodnu i ekonomičnu vožnju.
Stručnjaci automobilske industrije izdvajaju tri osnovne vrste automatskih mjenjača: klasični automatik sa pretvaračem obrtnog momenta, mjenjač sa dvostrukim kvačilom (DCT) i kontinuirano promjenjivi mjenjač (CVT), navodi "Motor1".
Klasični automatik i dalje najrasprostranjeniji
Tradicionalni automatski mjenjač koristi takozvani pretvarač obrtnog momenta, koji pomoću specijalne tečnosti prenosi snagu sa motora na mjenjač.
Zahvaljujući takvom sistemu, automobil može stajati u mjestu dok je u brzini bez gašenja motora, a kretanje je veoma glatko i udobno.
Povezane vijesti:
Pratite zlatno pravilo: Kad se mijenja ulje u automatskom mjenjaču
Zašto automobili s automatskim mjenjačem kreću sami od sebe?
Savremene verzije ovih mjenjača koriste napredne elektronske i hidraulične sisteme, zbog čega su znatno efikasnije nego prije desetak ili dvadeset godina.
Upravo zbog pouzdanosti i komfora, ovakvi mjenjači i dalje se ugrađuju u veliki broj limuzina, SUV modela i luksuznih automobila.
DCT za brzinu i sportske performanse
Mjenjač sa dvostrukim kvačilom predstavlja svojevrsnu kombinaciju manuelnog i automatskog sistema.
Koristi dva odvojena kvačila, pri čemu jedno upravlja parnim, a drugo neparnim stepenima prenosa, što omogućava izuzetno brzu promjenu brzina.
Takva tehnologija posebno je popularna u sportskim i performansnim modelima proizvođača kao što su Porsche, Volkswagen i Hyundai.
Prednost DCT sistema je munjevita reakcija, ali pri sporoj gradskoj vožnji može djelovati manje uglađeno od klasičnog automatika.
CVT stavlja akcenat na ekonomičnost
Za razliku od ostalih sistema, CVT mjenjač praktično nema klasične stepene prenosa.
Umjesto zupčanika koristi dvije remenice promjenjivog prečnika povezane kaišem ili lancem, čime omogućava gotovo neograničen broj prenosnih odnosa.
Rezultat su veoma glatka ubrzanja i manja potrošnja goriva, zbog čega se često koristi u hibridnim i gradskim automobilima.
Ipak, dio vozača zamjera mu specifičan osjećaj u vožnji, pa mnogi proizvođači danas ugrađuju softverski simulirane promjene brzina kako bi iskustvo bilo bliže klasičnim mjenjačima.
Bez obzira na konstrukcijske razlike, sva tri sistema imaju isti cilj - da motor radi u optimalnom režimu i što efikasnije prenese snagu na podlogu, uz što veću udobnost i ekonomičnost vožnje.