ILIJAŠ - Nakon 15 godina rada u industriji i infarkta koji je doživio u 39. godini, Elvir Čutura iz Ilijaša odlučio je da napusti fabriku i potpuno se posveti pčelarstvu, porodičnoj tradiciji koju njeguje od djetinjstva. Danas je profesionalni pčelar i istraživač koji je razvio vlastiti višematični sistem pčelarenja (VMP), zasnovan na korištenju više funkcionalnih matica u jednoj košnici, a iza sebe, kako navodi, ima i brojne naučne radove i knjige posvećene pčelarstvu.
Ukratko:
- Napustio fabriku i posvetio se pčelarstvu
- Razvio sistem sa više matica u košnici
- Tvrdi da je uspio što niko nije
- Upozorava na mogući veliki pomor pčela
Čutura ističe da je odluci da napusti industriju prethodilo teško zdravstveno iskustvo, za koje smatra da je bilo posljedica dugogodišnjeg rada u sistemu koji nije dovoljno vodio računa o zaposlenima.
"Da, radio sam u industriji punih 15 godina. Na naše prostore je, nažalost, došao kruti kapitalizam koji u ostvarivanju profita ne prepoznaje emocije pa su ljudi u tom obliku poslovanja samo potrošni materijal. Većina rukovodećeg kadra nikada nije ni čula za participativno-kooperativni sistem rukovođenja. Oni koriste isključivo linijske ili linijsko-štabne sisteme rukovođenja, gdje štabove opet čine podobni pojedinci koji u dodvoravanju ne biraju sredstva. Samim tim, sve se to plaća najskupljom cijenom - zdravljem. I sam sam sve to platio tom cijenom jer sam doživio infarkt miokarda u 39. godini života. Odmah nakon što sam to shvatio (nažalost kasno), napustio sam fabriku i posvetio se onome što sam uvijek najbolje znao i najviše volio raditi, a to je pčelarstvo", priča Čutura.
Iako je profesionalni put promijenio nakon infarkta, pčelarstvo za njega nije predstavljalo nepoznanicu. Naprotiv, riječ je o poslu uz koji je odrastao i koji je učio od najranijeg djetinjstva.
"Pčele su tradicija u mojoj porodici i bile su u dvorištu i prije mog rođenja. Moji prvi zadaci kao sedmogodišnjaka, davne 1984. godine, bili su sipanje vode u pojilice, za šta bih dobijao nagradu. Vremenom sam, malo-pomalo, uz oca Veliju počeo koračati svijetom pčelarstva. On je na mene prenio sve svoje znanje, koje sam ja potom nadogradio i koje nadograđujem svakim danom. Sve svoje proizvode objedinio sam pod jedinstvenim nazivom VMP (višematično pčelarenje)", navodi on.
Kako funkcioniše sistem sa više matica u košnici?
Dugogodišnje iskustvo, praktični rad i istraživanja Čutura je objedinio u višematični sistem pčelarenja, za koji smatra da može predstavljati odgovor na sve teže uslove proizvodnje meda.
Prema njegovim riječima, tradicionalni načini pčelarenja suočavaju se sa sve većim izazovima zbog klimatskih promjena, smanjenja dostupnosti nektara i polena, ali i sve kraćih perioda u kojima pčelinje zajednice mogu obezbijediti dovoljne količine hrane.
"VMP višematični sistem je budućnost pčelarstva u narednim godinama. Klimatske promjene, uz ostale faktore, smanjuju prinose pa je sve manje nektara i polena u prirodi. Zbog toga Q1 zajednice više nisu u stanju da u tako kratkom periodu donesu hranu za sebe, a kamoli viškove od kojih bi pčelar ostvario profit. VMP višematični sistem pčelarenja podijeljen je na dvije metode: jedna je namijenjena ostvarivanju prinosa, a druga očuvanju najboljeg genetskog materijala kroz proizvodnju mladih matica iz matičnjaka tihe smjene, koje su, po mom mišljenju, najkvalitetnije uzgojene matice", objašnjava Čutura.
Posebnost svog sistema vidi u mogućnosti da više potpuno razvijenih i funkcionalnih matica istovremeno opstaje u jednoj košnici, bez fizičkih oštećenja koja su, prema njegovim tvrdnjama, korištena u pojedinim ranijim pokušajima.
"Kinezi su uspjeli ubaciti više matica u pčelinje zajednice, ali sa skraćenim mandibulama, i to funkcioniše ekstremno dobro. Međutim, niko na svijetu nije uspio u košnice ubaciti više potpuno ispravnih matica, a da one biološki funkcionišu. Bilo je nekoliko njih, i to sa naših prostora, koji jesu to uradili, ali sa oštećenjima matica do te mjere da bi time fascinirali samo početnike, dok su leglo dodavali iz drugih košnica itd. Ja, mali čovjek iz Bosne, uspio sam u tome, ali me u Bosni najmanje i skoro nikako ne poštuju; pojedini me čak nazivaju i neznalicom", ističe on.
Čutura dodaje da svoje metode nije želio nazivati vlastitim imenom, već ih je objedinio pod skraćenicom VMP, dok je njihove detalje predstavio u knjigama koje je napisao.
Šta je Ilijašanka i zbog čega je posebna?
Pored razvoja višematičnog sistema, Čutura je značajan dio svog istraživačkog rada posvetio selekciji pčela, nastojeći da dobije jedinke koje će biti mirne, produktivne i prilagođene lokalnim klimatskim uslovima.
Rezultat tog rada je linija koju je nazvao VMP Ilijašanka, prema mjestu u kojem živi.
"Ponovo se vraćam unazad, pri čemu ne ističem sebe. Linija je nazvana po mjestu u kojem živim - VMP Ilijašanka. Na toj liniji, iako je ja smatram podvrstom, radio sam 12 godina. Mislim da je izuzetno kvalitetna, a prepoznatljiva je prije svega po svojoj mirnoći, dok ni ostali segmenti ne zaostaju ni najmanje. Uvijek dajem prednost mirnoći jer moje kolege, pored uobičajenih problema tokom rada oko pčela, često imaju problem i sa držanjem pčelinjih zajednica u urbanim mjestima", kaže Čutura.
On posebno naglašava da mirnoća pčela nije važna samo za lakši rad pčelara, već i za bezbjednost ljudi koji žive u njihovoj blizini.
"Zagovornik sam urbanog pčelarstva, gdje pčelar određeni broj košnica može uzgajati i u samoj gradskoj zoni, a da mu pritom ne zovu inspekciju i ne prave probleme. Naravno, za sada to čine s pravom, jer se kod nas uvozi svega i svačega. Podvrste se miješaju, a najopasnije je miješanje podvrsta sa hibridima. Tada nastaju ozbiljni problemi kada je riječ o mirnoći, jer su te miješane pčele veoma agresivne i napadaju bez razloga. Priroda pčele je miroljubivost, ali su to sve narušili ljudi koji nemaju pojma o pčelarstvu i pčelama, već trče za brzim profitom", smatra on.
Šta su pokazala istraživanja Ilijašanke?
Kako bi ispitao osobine pčela na kojima je godinama radio, Čutura je učestvovao i u naučnim istraživanjima njihovih morfometrijskih karakteristika.
U saradnji sa prof. dr Suvadom Lelom i Emirom Memiševićem, kako navodi, analizirao je uzorke iz 60 košnica sa dva pčelinjaka, odnosno ukupno 1.800 jedinki.
"Uradio sam nekoliko naučnih radova sa prof. dr Suvadom Lelom i Emirom Memiševićem na morfometriji Ilijašanke i moram priznati da smo dobili očekivano dobre rezultate", kaže Čutura.
Prema podacima koje je dostavio, prosječna vrijednost kubitalnog indeksa iznosila je 2,55, uz raspon od 2,36 do 2,86 i koeficijent varijabilnosti od 12,21 odsto.
"Prema važećoj taksonomiji autora Ruttnera, Ilijašanka se savršeno uklapa u podvrstu Apis mellifera carnica Pollmann, 1879. Njen koeficijent varijabilnosti (V%) od 12,21 govori nam da je stvorena isključivo prirodnim putem, bez laboratorije, za što je opet zaslužna moja izolovana oplodna stanica na planini Zvijezdi. Kvalitet matice posmatram kroz pune kante proizvoda, ali samo kada je ona u rukama znalca. Prazne kante i priča o kvalitetu matice - od toga nema ništa. Moram napomenuti da i najbolja matica u rukama neznalice ne vrijedi ništa i bit će uništena tokom sezone", ističe Čutura.
| Min | Max | x̄ | S | V% |
|---|---|---|---|---|
| 2,36 | 2,86 | 2,55 | 0,01 | 12,21 |
On podsjeća i na značaj očuvanja domaće kranjske pčele, koja je prilagođena klimatskim uslovima Bosne i Hercegovine, upozoravajući na probleme koje, prema njegovom mišljenju, može izazvati nekontrolisano unošenje drugih podvrsta i hibrida.
Može li se stanje košnice utvrditi bez otvaranja?
Jedan od pravaca Čuturinog istraživačkog rada odnosi se i na praćenje stanja pčelinjih zajednica bez njihovog nepotrebnog uznemiravanja.
Kako objašnjava, u saradnji sa nekoliko naučnika učestvovao je u istraživanju koje je obuhvatilo 240 pčelinjih zajednica, a čiji rezultati pčelarima mogu pomoći u procjeni njihovog stanja.
"Objavio sam rad na tu temu zajedno sa prof. dr Suvadom Lelom, doc. dr Elvedinom Šabanovićem i dr sc. Mirzetom Kašić-Lelo. Dugo smo radili istraživanja koja su obuhvatila 240 pčelinjih zajednica. Rad je prošao stroge kontrole i recenzente te je objavljen u naučnom časopisu 'Akademski privrednik', a može se pročitati u samom časopisu ili na mom profilu na platformi ResearchGate. Pčelari u poglavlju 'Materijal i metode' imaju navedenu svu potrebnu opremu, dok se u poglavlju 'Rezultati rada i diskusija' nalazi velika tabela sa svim parametrima. Na osnovu nje, pčelari veoma lako, koristeći samo mobilni telefon, mogu saznati stanje zajednice bez potrebe da je otvaraju i uznemiravaju", navodi Čutura.
Pored praktičnog pčelarenja, značajan dio vremena posvećuje pisanju stručne literature i objavljivanju rezultata svojih istraživanja.
"Na mom profilu na ResearchGateu mogu se pročitati i ostali objavljeni naučni radovi, a dosta njih je trenutno u procesu recenzije ili publikovanja u zemljama regiona, kao i na dva kontinenta - u Americi i Aziji. Pored dvadesetak naučnih radova, napisao sam i 17 knjiga, od kojih sam publikovao 14. Putem knjiga i naučnih radova širim znanje i razmjenjujem informacije iz svijeta pčelarstva. Međutim, problem naših pčelara često je lijenost; ne žele čitati i edukovati se", kaže on.
Zašto upozorava na mogući pomor pčela?
Čutura smatra da se pčelarstvo nalazi pred jednim od najtežih perioda, prvenstveno zbog klimatskih promjena koje sve snažnije utiču na razvoj biljaka, dostupnost hrane i opstanak pčelinjih zajednica.
Posebno upozorava na posljedice nepovoljnih vremenskih prilika tokom 2026. godine, za koje tvrdi da su ozbiljno poremetile prirodni ciklus pčela.
"Nekada su se klimatske promjene mjerile desetinama hiljada godina, a danas se, nažalost, mjere godinama. Ako se globalno zagrijavanje nastavi ovim tempom, živi svijet će se naći u ozbiljnim problemima. Ove godine (2026), na primjer, izgubili sam cijeli jedan mjesec, a to se desilo i samo dvije godine ranije - 2024. Kalendarski je taj mjesec prisutan, ali ga u praksi nema. Zbog toga mnoge zajednice ove godine neće dočekati decembar, dok će još jedna trećina stradati u periodu od januara do marta 2027. godine, što znači da nam prijeti opšti pomor pčela. Volio bih da u ovim procjenama pogriješim", upozorava Čutura.
Njegova procjena budućih gubitaka zasniva se na iskustvu i zapažanjima iz pčelarske prakse, a kao jedan od ključnih problema izdvaja nedostatak polena, koji je neophodan za pravilan razvoj pčelinjih zajednica.
Kako mlijeko koristi u prihrani pčela?
Zbog nedostatka prirodnih izvora proteina, Čutura se bavio i mogućnostima dodatne prihrane pčela, uključujući upotrebu mlijeka prema prilagođenom receptu koji, kako navodi, potiče od ruskog istraživača Taranova.
"Ove godine je na mnogim lokacijama zabilježena bespolenska paša pa pčelare koji nisu intervenisali mlijekom ili nekim drugim proteinskim dodatkom čeka sudbina koju sam naveo. Recept s mlijekom potiče od dr Taranova (profesor je time rješavao problem nedostatka polena u ruskim tajgama i tundrama), a ja sam ga samo prilagodio našim klimatskim uslovima i opisao u svoje dvije knjige. Ipak, ismijan sam zbog toga i mnogi su me negativno komentarisali tvrdeći da pčele ne mogu preraditi mlijeko, iako uopšte ne znaju ni recept niti šta pčele zapravo uzimaju iz mlijeka", objašnjava on.
Dodaje da je ovoj temi posvetio i naučni rad, čije je predstavljanje najavljeno u Tuzli.
"Uradio sam naučni rad na temu upotrebe mlijeka koji će biti prezentovan na Prvom međunarodnom kongresu nauke INSAM na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli , a na XI kongresu pčelarstva u Tuzli rad 'Beskontaktno presađivanje larvi VMP metodom kod apis mellifera carnica Pollman, 1879' i objavljen u zborniku sažetaka. Moji zimski gubici, kao i gubici kolega koji praktikuju prihranu mlijekom ili drugim proteinskim dodacima, enormno su mali i iznose maksimalno 5 odsto", tvrdi Čutura.
Ipak, osim nedostatka hrane, pčelinje zajednice ugrožavaju i brojni drugi faktori, među kojima su pesticidi, paraziti i virusne bolesti.
"Pesticidi su posebna priča; oni, naravno, ostavljaju traga i uzimaju svoj danak. Klimatske promjene, pesticidi, suše koje donose nedostatak nektara i polena, uz nedovoljno znanje pčelara - kombinacija su koja naše ljubimce košta života. Varoa i preparati protiv nje također su zasebna tema. Varoa je opasan vektor i s njom nema šale. Slijepa, gluha i bez krila, u veoma kratkom roku osvojila je cijelu planetu preskačući barijere vrsta, i danas nanosi ogromne štete pčelarstvu. Virusi su također uzeli maha", upozorava on.
Može li se danas živjeti od pčelarstva?
Uprkos brojnim problemima, Čutura smatra da profesionalno pčelarstvo može obezbijediti stabilnu egzistenciju, ali samo ukoliko se proizvodnja dobro planira i ne zasniva isključivo na prinosima meda.
Prema njegovim riječima, uspješan pčelar mora biti spreman da proizvodnju prilagođava tržištu, klimatskim uslovima i potrebama drugih pčelara.
"Ja sam primjer da se od pčelarstva može egzistirati. Obogatiti se ne može ako se radi pošteno, ali se može lijepo živjeti. U pčelarstvu, a pogotovo u profesionalnom pčelarstvu, od pčele se iskorištava sve i to je jedini ključ uspjeha. Pored toga, strateški plan proizvodnje za narednu godinu je najvažniji. Primjera radi, ako smatram da će doći do pomora pčela i velike potražnje za rojevima, zašto bih se bazirao isključivo na sakupljanje meda? Ako pčelar i pogriješi u procjeni, uz određene manevre se može vratiti na drugi kolosijek i organizovati proizvodnju u nekom drugom segmentu", objašnjava Čutura.
Iako je napisao veliki broj knjiga, ističe da izdavanje stručne literature nije naročito profitabilno, ali da predstavlja važan doprinos obrazovanju pčelara.
"Što se tiče knjiga, tu nema skoro nikakve zarade. Dok platite sve troškove - a to su lektor, grafički urednik, CIP i ISBN broj, porez te štampanje - od cijene knjige autoru može ostati jedva oko 2 KM. Pčelari kupovinom knjiga šire svoje znanje i tako direktno podržavaju izdavanje sljedećeg djela", navodi on.
Zašto kritikuje edukaciju pčelara?
Osim klimatskih i proizvodnih izazova, Čutura smatra da razvoj pčelarstva u Bosni i Hercegovini usporavaju nedovoljno obrazovanje, nedostatak stručne edukacije i međusobne podjele.
Posebno je kritičan prema predavanjima koja, prema njegovom mišljenju, ne donose nova znanja niti pčelarima pružaju odgovore na ozbiljne probleme iz prakse.
"Edukacije su posebna priča. Svaka čast svakome, ali danas imamo veliki broj predavača koji nisu ništa napisali niti publikovali, a nisu ni dobri praktičari. Oni na predavanjima pričaju o uvlačenju žice u okvire i sličnim otrcanim temama. Međutim, oni su jeftini i dio su struktura koje ne žele ugroziti svoje stolice vječitih predsjednika, pa tako samo zadovoljavaju formu", kaže Čutura.
Tvrdi da se i sam suočavao sa osporavanjima, uključujući ona zasnovana na nacionalnoj pripadnosti i mjestu objavljivanja njegovih knjiga.
"Neki, pak, sve to posmatraju kroz nacionalnu prizmu. Primjera radi, jedni mi zamjeraju zašto sam u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske objavio 10 ili 11 knjiga, dok oni drugi u tom istom maniru kažu: 'Šta će nam Turčin?' Za treće sam neznalica ili preskup. Žao mi je što kod nas edukacije veoma rijetko drže doktori nauka, što nije slučaj u Srbiji i Hrvatskoj. Tamo je svako predavanje pravi događaj, a lista predavača podrazumijeva minimalno zvanje doktora nauka (dr sc.), i obavezno vrhunski praktičar", navodi on.
Naglašava da svoje znanje nastoji prenositi kroz knjige, naučne radove i predavanja, ali da se za takve angažmane nikada sam ne nameće.
"Nikada nikoga nisam nazvao niti sam tražio da predajem. Ko želi čuti nešto praktično i naučno utemeljeno, sam me pozove i ja se uvijek rado odazovem. Na mojoj web-stranici vmp-pcelarstvo.com nalazi se manji broj edukacija koje sam uvrstio u sadržaj, što je sasvim dovoljno za one koji su obdareni razumom", poručuje Čutura.
Šta savjetuje onima koji žele postati pčelari?
Čovjek koji je nakon ozbiljnog zdravstvenog problema napustio industriju i profesionalnu budućnost izgradio u pčelarstvu danas smatra da su znanje, strpljenje i iskustvo važniji od želje za brzom zaradom.
Svojim primjerom, kako ističe, želi pokazati da se od pčelarstva može živjeti, ali da uspjeh zahtijeva godine učenja, svakodnevnog rada i stalnog prilagođavanja prirodi.
Zato početnicima savjetuje da ne ulaze u ovaj posao bez odgovarajuće pripreme i podrške iskusnijih kolega.
"Početnicima bih preporučio da kupe košnice s pčelama, da uz sebe nekoliko godina imaju mentora i da čitaju mnogo literature kako bi savladali prvi korak. A u pčelarstvu se, zapamtite, jedan korak mjeri sa deset godina", zaključuje Elvir Čutura.
Pročitajte još:
Jedinstvena bilježnica Ranka Mačinkovića otkriva kako priroda utiče na med (VIDEO)
