FRANKFURT - Koje su šanse da nas Evropska centralna banka uvede u produženi period takozvane stagflacije – stanje privrede koje karakteriše visoka inflacija i niske stope rasta?
Ako pažljivije pročitate posljednju izjavu (ECB), koju je sredinom mjeseca javno pročitala predsjednica ECB Kristin Lagard, obrazlažući odluku o povećanju kamatne stope za 0,25 procentnih poena, vidjećete da je centralna banka Evrozone zaista najavljuje da ova godina, a zatim 2024. i 2025. imaju niže stope ekonomskog rasta u odnosu na stope rasta cijena.
Vjerovatno su ocijenili da nije dobar PR priznati da nas teoretski vode u stagflaciju, iako su rekli da prema posljednjim projekcijama do kraja očekuju inflaciju od 5,6 odsto, zatim 3,2 odsto 2024. godine i 2,1% u 2025. godine, dok su prognoze stope rasta BDP-a pale na 0,7 u 202. godini, zatim na 1,0 u 2024. i 1,5% u 2025. godini.
Bauk stagflacije
Možda u ECB smatraju da će, prema njihovim projekcijama, inflacija 2025. godine biti vrlo blizu ECB-ovog "školskog" cilja od 2,0 odsto, pa nisu upozorili da se nad Evropom nadvija bauk stagflacije, već brojke koje je objavila centralna banka analitičari banaka jasno i nedvosmisleno pokazuju da bi inflacija trebala ostati iznad stope privrednog rasta duže od dvije godine, što će dodatno zakomplikovati nagomilane strukturne probleme starog kontinenta.
Najveća opasnost je da, pod pritiskom dužnika, država i kompanija, ECB prestane sa pooštravanjem monetarne politike. Ako se to dogodi, to bi mogla biti druga epska greška ECB-a, nakon što su vrlo zakasnili s podizanjem kamatnih stopa i zaustavljanjem kvantitativnog popuštanja kada je bilo jasno da se inflacija zahuktava, a time i u interesu prezaduženih, pustili su da rast cijena pusti korijene.
Intrigantno je da se pitanje odgovornosti ECB-a za nedjelovanje tokom 2021. i 2022. godine još nije postavilo, a jedan od najuglednijih ekonomista na planeti, Nuriel Rubini, već upozorava da bi konformitet evropskih centralnih bankara mogao voditi evrozonu u stagflaciju.
Kada govori Nuriel Rubini, slušaju čak i mejnstrim zapadni mediji, koji uglavnom navijaju za ekonomske mjere koje imaju za cilj stimulisanje rasta.
Naime, zahvaljujući svom holističkom pristupu ekonomskom predviđanju, Rubini od 2005. upozorava na gomilanje strukturnih problema koje mnoge ugledne kolege nisu željele vidjeti ni 2007. godine, kada je postalo jasno da će američka finansijska kriza eksplodirati u lice. svijeta.
Tako je Rubini dobio nadimak Dr. Doom (dr. Propast), iako su njegove teorijske propozicije svakako mnogo složenije od ekonomske misli koju nudi veliki broj ekonomskih pesimista koji svako malo najavljuju veće ili manje ekonomske tragedije, sve kataklizmičkih razmjera, pa se dešava da to jednom - i pogode.
Problem neodlučnosti
Rubini kaže da bi ECB i Banka Engleske mogle da sakriju inflaciju ako na narednim sastancima ne odluče o novom povećanju kamatnih stopa. Retorika ECB nakon posljednje odluke bila je takva da su tržišta počela iščekivati odustajanje od pooštravanja monetarne politike.
Prema Rubiniju, signali neodlučnosti ECB i BoE veliki su problem.
"Signali nam govore da nisu sigurni žele li više rasti. Ako se to dogodi, moglo bi doći do inflatornih očekivanja. Mogli biste doživjeti pravu stagflaciju", rekao je Rubini za Bloomberg.
Smatra da su stope inflacije u Evrozoni i Britaniji jednostavno mnogo veće od ciljeva i strahova da će bez daljeg povećanja kamatnih stopa sljedeća faza biti "prava stagflacija".
"To je dilema i za ECB i za BoE. S jedne strane, smanjenje ekonomske aktivnosti će ih dovesti do toga da se možda u ovom trenutku zaustave. S druge strane, ako inflacija ostane mnogo viša od cilja, moraće podići kamatne stope mnogo više", kaže Rubini i dodaje:
"Ne mogu reći da su gotovi. Ukupna inflacija raste, cijene nafte rastu, postoji mogućnost da će doći do ponovnog povećanja... Postoje rizici finansijske nestabilnosti. Videli ste da ste u onome što se desilo u Velikoj Britaniji i pre oko godinu dana videli šta se desilo u proleće ove godine sa stresom u finansijskom sistemu. Mislim da nismo izašli iz šume. u smislu da stope moraju duže ostati više. Još uvijek postoji mogućnost izvjesnog stepena finansijske nestabilnosti."
Njegov zaključak glasi: "I na strani ponude i na strani potražnje, postoje faktorii koji upućuju na to da je 2% u ovom trenutku nemoguća misija. A nova normala može biti negdje između tri i četiri odsto za napredne privrede tokom vremena, naravno ne preko noći".
Nove ekonomske nevolje
Mnogima se inflacija od 3-4% ne čini kao ogromna opasnost, pogotovo nakon što smo preživjeli dvocifrenu, ali uz stope rasta niže nego što su stope inflacije, to će sasvim sigurno izazvati nove, nepredvidljive ekonomske nevolje. Današnje uzroke inflacije teško je uspoređivati s onima iz stagflacije 70-ih, nakon naftnih šokova i recesije koja je trajala pet uzastopnih šokova. Tada je na težini dobio tzv. indeks mizerije jer je visoku stopu inflacije pratio i dramatični rast stope nezaposlenosti.
Indeks mizerije u osnovi je jednostavni zbroj stope inflacije i stope nezaposlenosti. S obzirom na to da su zapadne liberalne demokratije 70-ih bile u daleko povoljnijoj demografskoj poziciji, danas indeks mizerije možda neće rasti brzinom kao prije više od pola vijeka jer europsko tržište rada nema dovoljno radnika, ali za najcrnje pesimiste nije isključen čak niti takav scenario, piše Jutarnji.hr..
Čini se kako bi se cijela priča oko donošenja ključnih strateških odluka u EU mogla svesti na brigu o interesima dviju velikih članica - Italije i Njemačke - koje se upravo suočavaju s dramatičnim ekonomskim usporavanjem, dok Francuska (članica velikog trojca EU) niti nije pokazala naročitu volju za obračun s panevropskim divljanjem cijena.