BERLIN - Velika kriza koja se krajem prošle i početkom ove sedmice osjetila na svjetskim finansijskim berzama nije, u suštini, ništa novo, navodi izvještač njemačkog radija "Dojče vele" i podsjeća da je kritičnih perioda bilo na tim tržištima i prije više vjekova.
U istoriji berzanskog poslovanja poznata je, na primjer, kriza lala u Holandiji u 17. vijeku. Tada su svi ulagali u lukovice lala sve dok nije došlo do kraha i dok mnogi nisu ostali bez igdje ičega.
Istoričar ekonomije Verner Abelshauzer sa univerziteta u Bilefeldu pominje i mnoge primjere iz novije istorije: "Na primjer, kriza japanskog modela razvoja 1990. godine već je zaboravljena. Slom švedskog modela i tamošnja finansijska kriza 1990/91. Nekoliko godina kasnije uslijedila je azijska kriza takozvanih tigar-država (Tajvan, Tajland, Južna Koreja). Onda ponovo japanska kriza i na kraju kriza internet kompanija. Dakle, to su finansijske krize u relativno kratkom razmaku kojih se djelimično više ni ne sjećamo."
Za istoričara ekonomije i sadašnja kriza samo je jedna od mnogih čije se posljedice osjećaju u cijelom svijetu, dodaje Abelshauzer.
On podsjeća da je takvih kriza bilo i u 19.vijeku - 1873. godine jedna od najvećih evropskih banaka čije je sjedište bilo u Beču morala je da obustavi berzansko poslovanje, što se osjetilo i na drugom kraju svijeta.
"Otkako postoji globalizacija, a ona je počela u 19. vijeku, krah na jednom finansijskom tržištu - recimo, u Beču 1873. godine, izazvao je slom u Berlinu, a slom u Berlinu doveo je do sloma u Njujorku. Dakle, ta povezanost je dobro poznata", objašnjava ekspert.
Sada su, međutim, prvi put i države pogođene krizom na finansijskim tržištima i njihove mogućnosti djelovanja su ograničene, jer su i same prezadužene.
Abelshauzer ističe da su finansijsku krizu 2008. države relativno suvereno i uspješno stavile pod kontrolu. Riječ je o takozvanom spasavanju banaka u mnogim zemljama. Ali, zbog toga je silno porasla zaduženost mnogih zemalja, uključujući i najrazvijenije na čelu sa SAD.
Sada je glavni problem to što države ne mogu da djeluju podjednako ubjedljivo kao 2008. ili 2009. Zato je sada kriza dostigla drugi stepen i fazu kada investitori više nemaju povjerenja ni u države, tvrde finansijski stručnjaci.
"To što države više nisu spasioci, nego su i same dio krize, posljedica je izuzetne dinamike na finansijskim tržištima posljednjih godina", smatra Abelshauzer.
On kaže da je neophodno zauzdati tržišta, tako što se moraju postaviti granice spekulativnih poslova. Ako nema samoregulative, onda države moraju da preduzmu neke mjere.
Takav prijedlog čuo se još 1980. na sastanku na vrhu G7 u Veneciji kada je (tadašnji njemački kancelar) Helmut Šmit upozorio da na svjetskom tržištu razuzdani kapital postaje sve opasniji.
Šmit je tada predložio da G7 nešto preduzme u cilju kontrole tog kapitala. Osnovana je komisija koja je trebalo time da se pozabavi, ali je onda sve gotovo zaboravljeno, jer su Amerikanci i Britanci, čiji je to prije svega način poslovanja, odlučno branili taj model.
Vrijednost akcija na svjetskim berzama pala je tokom najnovijih previranja za dva i po biliona (hiljada milijardi) dolara. Ogromna suma, ali ni to nije ništa novo - 19. oktobra 1987, zbog tehničke greške u sistemu trgovine akcijama, zabilježen je najveći pad vrijednosti indeksa njujorške berze Dau Džons. Posljedica je bila - pad vrijednosti akcija na svjetskim berzama od 22 procenta.