Analize

Za rad u inostranstvu potrebna je volja i malo sreće

Za rad u inostranstvu potrebna je volja i malo sreće
Foto: N.N. | Za rad u inostranstvu potrebna je volja i malo sreće

​STANARI - Mladima koji danas odlaze da rade u inostranstvo je mnogo lakše nego nama koji smo se preko grane otisnuli prije tri ili četiri decenije, kažu gastarbajteri koje ni višečasovna putovanja, ni gužve na graničnim prelazima, kao ni kratak odmor nisu spriječili da za novogodišnje praznike posjete rodni kraj.

"Sada naša djeca znaju engleski, znaju njemački, obrazovani su i mogla bih reći da se vrlo brzo snalaze na tim poslovima... Mi smo otišli sa poznavanjem ruskog jezika, nismo imali njemački, engleski, a sada naša omladina puno jezika zna i naravno školovaniji su", kaže Milica Kvržić (50) iz Stanara

Nije bilo lako ni onima koji su nakon rata krenuli trbuhom za kruhom u inostranstvo, a o tome priča Marinko Kovačević iz Ostružnje Donje koji je zaposlenje u javnom sektoru zamijenio poslom na građevini.

"To se ne može ni zamisliti, mogu oni koji su tamo otišli, ne znaš jezik, ne znaš raditi. Ja sam imao malo sreće, nekada prije sam bio mašinovođa, radio u Doboju, poslije toga došao rat, znači bio sam uključen... Napravio samkuću, a nisam znao držati mistriju, nisam znao ništa raditi. Otišao tamo, ne znam jezik, ne znam ništa... Znači, od nule sam krenuo, ali samo volja je potrebna", kazao je Kovačević koji živi u Italiji.

Krajem šezdesetih, te tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka veliki broj mještana Stanara zbog nemogućnosti da pronađu zaposlenje otišli su u najprije u Sloveniju, potom u Italiju, Švajcarsku, Austriju i Njemačku, a među njima su bili i roditelji četrdesetpetogodišnje Aleksandre Grujić.

Ona je rođena u Njemačkoj, ali kaže voli da dođe u rodni kraj svojih roditelja.

"Dolazim svake godine po četiri puta, imam svoju kuću koju sam od roditelja naslijedila... Volim doći ovdje, od djetinjstva sam uvijek voljela doći, šta me vuče ne znam... Iskreno ne bih mogla živjeti tu pošto sam tamo rođena i odrasla, i imam kuću tamo. Za mene je tamo bolje mjesto za život, zato što za drugo ne znam", kaže Grujićeva.

Povodom novogodišnjih praznika Dušan Panić, načelnik najmlađe opštine u RS okupio je dijasporu na prijemu koji je organizovao, kako bi ih nagnaoda svoj kapital stečen negdje daleko ulože u rodni kraj.

"Da ih ohrabrimo, da im pošaljemo poruku da je opština Stanari mjesto budućnosti, da oplemene svoj kapital, da ulažu u opštinu Stanari na obostrano zadovoljstvo. Unazad tri godine preko programa za zapošljavanje i samozapošljavanje ljudi su otvarali zanatsko-preduzetničku djelatnost, pekare, tokarske radnje", izjavio je Panić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije