ŠIBENIK - Bolje pokucati na vrata poštenog kamatara nego kod bankara. O namještanju poslova pri konkursima neću ni govoriti. Pogotovo o tome da niko nikom ništa ne plaća, a država stoji skrštenih ruku, kaže ogorčeni preduzetnik iz Šibenika.
Darko Stojić, vlasnik Dalmonta, poznate šibenske firme koja proizvodi stolariju od aluminijuma i plastike, u poslovne vode ušao je sa 17 godina. Njegovi roditelji su željeli da upiše studij, a on je htio raditi. Sada, u 31. godini zaključio je da je grdno pogriješio. U posao je uložio pet i po miliona kuna, a doslovce nema ni za hljeb, piše Slobodna Dalmacija.
Nekada je njegova firma radila i gradila širom Hrvatske i u svojoj kategoriji postigla zapažene rezultate. Prije nekoliko godina zapošljavao je 20-ak radnika, a danas samo osam.
Stojić ne krije ogorčenje antipreduzetničkom klimom koja vlada u zemlji.
"Sada, 14 godina kasnije postalo mi je jasno da samo budale mogu ući u proizvodnju, zadužiti se i da ih banke uopšte ne prate. Država stimulira rad na crno. Ljudi zarađuju novce po garažama i to niko ne želi spriječiti. Banke gledaju samo svoje interese. Bili smo dobri dok smo im donosili novce, a sada kad smo u teškoćama, pred nosom nam zalupe vrata i ne pomišljaju nam pomoći."
"Bolje pokucati na vrata poštenog kamatara nego kod bankara. O namještanju poslova pri konkursima neću ni govoriti. Pogotovo o tome da niko nikom ništa ne plaća, a država stoji skrštenih ruku. Vjerujte, da ovaj posao ne radim iz srca i duše, davno bih sve ostavio i uhvatio se šverca. Ja sam pokazao da znam i mogu raditi. No, to više nije moguće. Pretvorio sam se u veletrgovca."
"Napraviš posao, a nema novca. Nedavno sam, umjesto novca morao uzeti 20 janjaca i za njih tražiti kupca. Da nije žalosno, bilo bi smiješno", kaže Stojić i dodaje da ipak ne odustaje iako se osjeća "potrošen na glupe stvari".
"S ovom pameću i iskustvom, nikada više u ovoj državi ne bih počeo biznis. Bolje mi je bilo da sam ostao u garaži i na crno radio", kazao je ogorčeni Stojić za Slobodnu.
U ovom trenutku Stojić od svojih mušterija potražuje pola miliona evra, a mali su izgledi da će to ikada naplatiti. Svjestan je da ne može promijeniti državu, ali ne isključuje mogućnost da se preseli u neku drugu. U svakom slučaju, zaključuje Šibenčanin, svojoj djeci ne želi ostaviti dugove.