Božidar Matić: Vlada Federacije BiH usporava privatizaciju

Privatizaciju u Federaciji BiH i zbrinjavanje radnika koji su ostali bez posla ili su na čekanju koči Vlada FBiH nedonošenjem potrebnih propisa, cijeni Božidar Matić, predsjednik Ekonomskosocijalnog vijeća FBiH i član Upravnog odbora Agencije za privatizaciju u FBiH.

`Privatizacija u FBiH je usporena jer je Agencija za privatizaciju FBiH u znatnoj mjeri razvlaštena tako što u svakom značajnijem slučaju Vlada preuzima odlučivanje o bitnim elementima privatizacije koju bi Agencija mogla i sama uspješno sprovesti`, kaže Matić.

NN: Da li su tačne tvrdnje da privatizacijom u FBiH upravljaju lobiji?

MATIĆ: Ne bih rekao da upravljaju, ali sigurno je da utječu. Da nema lobija, mnoge stvari se ne bi mogle objasniti.

NN: Zašto se kod nas svaka privatizacija pretvori u aferu?

MATIĆ: Imamo mali broj atraktivnih poduzeća, većina državnih poduzeća je teško oštećena u ratu i nije oporavljena.

NN: Kako je moguće da preduzeća koja izvoze budu gubitaši?

MATIĆ: Ima dobar primjer `Energopetrola`, koji je u naftnoj trgovini i posluje sa gubitkom dok svi drugi koji su u istom biznisu posluju uspješno. Sada kada je promijenio vlasnika ispostavilo se da je od 1.200 zaposlenih njih 400 viška. I najbolje poduzeće opterećeno sa 50 posto radnika viška, koje tako radi deset godina, moralo bi propasti, a nijedno privatno poduzeće nema niti jednog radnika viška. Uz taj višak, koji je je potapao `Energopetrol`, potapalo ga je i to što su velike vojne snage koje su nakon rata dolazile u BiH, od IFOR-a pa dalje, nabavljale gorivo isključivo od privatnih kompanija, jer su jasno rekli da poduzeće u državnom vlasništvu njima ne može biti isporučitelj, pa je tako EP-u otcijepljen cijeli jedan segment tržišta.

NN: Da li je tada mogla intervenisati naša vlast?

MATIĆ: Nije intervenirala niti kada su državna poduzeća, neki rudnici, isključili EP kao dobavljača, niti kada su općine počele obezvređivati lokacije EP-a izdajući dozvole za nove pumpe 50 metara daleko od postojećih EP-ovih pumpi. Uostalom, samo je EP imao terminale i uređenu mrežu za transport goriva. Normalan tijek derivata predviđa da sirova nafta do rafinerije ide naftovodom, od rafinerije do terminala željeznicom, a do pumpe auto-cisternama. EP nije dobio pomoć da obnovi terminale, a lobi koji po BiH voza više od 1.300 auto-cisterni je spriječio da se donesu odluke da auto-cisterne jedino mogu voziti gorivo od terminala do pumpe, a da se za ostali prijevoz koristi željeznica. Ja ovaj primjer EP koristim da ilustriram da je država u dobroj mjeri odgovorna za nekvalitet državnih poduzeća uoči privatizacije.

NN: Ali, šta je sa recimo `Krivajom` iz Zavidovića, koja izvozi u SAD i u EU, a računi blokirani. Ili `Agrokomercom`, koji proizvodi hranu koje je u cijelom svijetu manjka?

MATIĆ: Postoji velika razlika između `proizvodi` i `proizvodi rentabilno`. Loše upravljanje poslije rata je uništilo i ona poduzeća koja rat nije dokusurio. Država kao vlasnik se nije mnogo brinula o tome. Naša ministarstva, koja su nakon nacionalizacije društvene svojine postala nominalni vlasnici, nisu kapacitirana za ovlasti koje imaju. Ministarstvo kod nas samo postavi UO, kaže `izaberite predsjednika i direktora` i stane na tome. Nakon toga se stvori koalicija UO i menadžmenta, oni se dogovore o plaćama i naknadama i kako sada prodati to poduzeće koje iz godine u godinu gubitke pokriva sniženjem vrijednosti kapitala.

NN: Gdje je korijen odgovornosti?

MATIĆ: Najodgovorniji su oni koji su stvorili rat i poslije toga nema lakog oporavka. Odgovorna su pravila međunarodne zajednice prema kojima se ne smije ulagati u državna poduzeća, te im je oporavak moguć tek nakon privatizacije. U isto vrijeme privatizacija se razvlači, a ono malo kvaliteta, što je preživjelo rat, se uruši. Pogledajte šta je sve učinjeno da bi EP otišao pod stečaj i kako je razvlačena njegova dokapitalizacija - na kraju je početak stečaja bilo pitanje dana.

NN: Ko je to razvlačio?

MATIĆ: Onaj kome je stečaj `Energopetrola` bio u interesu. Onaj tko je htio da omogući nekome da kupi pumpe jednu po jednu, a takva mogućnost bi bila posljedica stečaja. Upravo su neki htjeli samo atraktivne pumpe...

NN: Znate li ko je to htio?

MATIĆ: Znam, ali pitajte one koji su raspisali tender, postojale su dvije ponude - INA/Mol i još jedna...

NN: Je li to OMV?

MATIĆ: Valjda, ne znam napamet, ali oni su imali sasvim drugačiji koncept - kupovinu pumpi pojedinačno. Dakle, nekome je odgovaralo da EP propadne i da se sve proda na komad. Tu su bile i banke kojima je EP dugovao i koje su tražile svoje i ja čestitam gospodinu Hadžipašiću što je izdržao sve te pritiske. Ovo je priča o `Energopetrolu`, ali sličnih situacija ima još!

NN: Kako ubrzati privatizaciju?

MATIĆ: Da se politika manje miješa i da se pojavljuje što je moguće manje umješača, ali i da država popravi zakone i pusti Agenciju da radi bez političkog miješanja, a kada se pojavi problem zakonodavnog karakter i Agencija ukaže na to da Vlada hitno reagira, otkloni prepreku, taj hitni kontakt je neophodan, pošto u FBiH nedostaje brzina odlučivanja.

Isplate radnicima koči birokratija

NN: Oko 10.000 radnika čeka socijalne programe i zbrinjavanje zbog stečaja, privatizacije...

MATIĆ: Postoje zakoni koji su omogućili da se naprave fondovi za te ljude i postoji novac koji leži u Zavodu za zapošljavanje FBiH i kantonalnim zavodima i tačno je rečeno koje grupe radnika mogu dobiti šta i po kojem osnovu, no taj isti zakon koji omogućuje da se pare sakupe poziva se na podzakonske akte kojih nema. Novac se zbog nepostojanja tih podzakonskih akata gomila već dvije godine i Sindikat je s pravom nezadovoljan i protestira na svakoj sjednici ESV FBiH. Kada nema novca drugačije bi reagirali, ali ovdje novac postoji i redovito dobijamo izvješće Zavoda za zapošljavanje FBiH da novac niko ne troši, ali radnici nemaju ništa od toga.

NN: Ko treba da donese podzakonske akte? MATIĆ: Vlade, federalna i kantonalne.