BRISEL - Račun za proteklu krizu već je na putu - u Velikoj Britaniji PDV od 2011. raste sa 17,5 na 20 odsto, Njemačka smanjuje pomoć za nezaposlene, u Španiji su ublaženi zakoni o otkazu, Portugal smanjuje penzije za javni sektor, dok Francuska predlaže povećanje starosne dobi za odlazak u penziju.
Većinu evropskih zemalja i SAD pritišće veliki deficit, a grčki primjer pokazao je da u finansiranju dugova strpljenje tržišta ipak ima svoje granice. Iako se najveća odgovornost za ekonomsku krizu pripisuje bankarskom sektoru, od predloženog uvođenje poreza na banke ostaće samo slogan.
Kanadski premijer Stiven Harper, čija je zemlja vrlo dobro prebrodila krizu, od početka je isključio šemu oporezivanja banaka. Kinezi koji svojim bankama nisu htjeli natovariti dodatni teret postupili su kao Kanađani.
Sa druge strane su države koje su najprije morale spasiti svoje banke i sada žele smanjiti njihove deficite, a to su prije svega SAD, Njemačka, Francuska i Britanija. Kako ne bi ugrozili ili oslabili konkurentnost svojih banaka, šefovi vlada Njemačke i Britanije rado bi u svim zemljama uveli jednake poreze. To je zamišljeno kao sprečavanje bježanja kapitala iz jedne zemlje u drugu. Međutim, zagovornici poreza na banke u slabijem su taboru.
Njemačkoj bi porez na banke godišnje donio 1,2 milijarde evra prihoda. Umjesto da taj novac potroši predloženo je da se novac pohrani u "stabilizacijski fond", koji bi u slučaju nove krize banaka predstavljao neku vrstu osiguravajuće polise.
Šveđani su zagovornici poreza na banke. Njihov stabilizacijski fond u 15 godina iznosiće 2,5 odsto BDP-a. Svake godine nekoliko švedskih banaka uplaćuje na stotine miliona kruna u taj fond. Tamošnji političari kažu kako je novi porez toliko malen da ne šteti konkurentnosti švedskih banaka, ali je ipak toliko visok da se vremenom može prikupiti znatan iznos.
Evropska komisija impresionirana je tim modelom i pokušava koordinisati mjere oporezivanja banaka zemalja članica kako bi spriječila uvođenje različitih poreza na banke. Brisel želi da sve članice EU otvore stabilizacijske fondove u koje bi se godišnje moglo uplatiti oko 50 milijardi evra. Time bi sve članice EU u slučaju nove krize banaka bile osigurane, a sve banke u EU imale bi jednak tretman. Međutim, određeni porez na banke uveliko je simboličan, pa je tako Njemačka, na primjer, za godinu dana prikupila više od milijardu evra, ali spasavanje banke Hypo Real Estate dosad ju je koštalo više od 100 milijardi evra. Stabilizacijski fond morao bi biti "u pogonu" nekoliko decenija da bi imao razmjere koje bi se mogle nositi s potencijalnim prijetnjama.