MOSKVA - Premijer Rusije Vladimir Putin najavio je da će glavni oslonac u vođenju njegove industrijske politike biti "dinosaurusi" ili ogromne državne kompanije.
Putin, koji će od marta najvjerovatnije ponovo postati predsjednik te zemlje, svoje teze o značaju ogromnih državnih preduzeća bliže je objasnio u moskovskom dnevniku "Vedomosti".
Šta "ekonomska teorija" može da odgovori na njegovu neskrivenu sklonost da favorizuje takve firme podsjetio je zamjenik direktora Centra za razvoj Visoke škole ekonomije u Moskvi Valerij Mironov.
On prije svega tvrdi, pozivajući se na novu teoriju međunarodne trgovine, koju je razvio dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Pol Krugman, da državne korporacije s jasno određenim prioritetnim orijentacijama teško mogu biti vodeće firme koje povećavaju izvoz.
U praksi je dokazano da izvoz na međunarodno tržište ne povećavaju kompletni industrijski sektor niti "nacionalni šampioni" u vlasništvu države, već nekoliko procenata najuspješnijih, ali ne i najvećih preduzeća različitih profila, ukazuje u svojoj analizi Mironov, a prenosi moskovski portal "Finmarket".
Velike državne korporacije s jasno određenim prioritetnim orijentacijama teško mogu biti vodeće firme koje povećavaju izvoz
U Rusiji se, inače, izvoznim poslovima bavi svega oko tri odsto firmi, dok je u razvijenim zemljama taj procenat osjetno veći - 10-12 procenata, s tim što su iz različitih sfera poslovanja.
Planirajući razvoj državnih korporacija, pri čemu rast izvoza obezbjeđuju druge kompanije, Rusija zapada "u kontradikciju", ističe Mironov. On, doduše, ne spori da je njegovoj zemlji svakako potrebna industrijska politika koja, međutim, mora da se zasniva na antikorupcijskom zakonu, stimulisanju konkurencije, investicija i inovacija.
Rusku industrijsku politiku, ni postsovjetsku niti neku buduću, ne bi trebalo porediti sa stvaranjem iste politike u zemljama Azije putem državnog vlasništva, ukazuje ekspert.
U Aziji je država sve, nesporan autoritet po Konfučijevom etičkom modelu. I industrijska politika države funkcioniše po istom principu, ali daleko od toga da je uvijek uspješna. U Rusiji takav model dovodi do rasipništva i korupcije, kaže Mironov.
U savremenoj Rusiji se, kako on dalje navodi, potreba za državnom industrijskom politikom gleda samo kroz dvije alternative - ili njenim potpunim izostankom ili "državnim kapitalizmom" po principu azijskih ekonomija.
Gledano sa tih pozicija, mogu se, kako kaže Mironov, navesti brojne zemlje bez industrijske politike, ali s uspješnom ekonomijom.
Izvoz na međunarodno tržište ne povećavaju kompletni industrijski sektori
Mironov se, u tom kontekstu, osvrće i na aktuelne debate ekonomista u vezi s koristi ili štetom koju će Rusija imati ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO).
Rusiju poslije učlanjenja u STO očekuje jak pritisak na domaćem tržištu - u autombilskoj, farmaceutskoj, hemijskoj industriji, poljoprivredi i mnogim drugim granama, zbog značajnog sniženja carina na te proizvode iz uvoza.
Ruskoj industriji je u takvim uslovima potrebna diversifikacija, ali ne na domaćem tržištu, gdje se očekuje zaoštravanje konkurencije, već raznovrsnost izvoza, orijentisanog ne samo na isporuke sirovina, već i proizvoda prerađivačkog sektora.