BERLIN - Bivši šef njemačke diplomatije Joška Fišer tvrdi da evropske zemlje, s Njemačkom na čelu, umjesto da rješavaju ekonomsku krizu, u nju tonu sve dublje.
Fišer u tekstu objavljenom u "Sueddeutsche Zeitungu" ističe da Njemačka, želi li izaći iz globalne ekonomske krize, mora promijeniti smjer evropske politike.
"Evropu je zahvatio veliki požar. Dok Njemačka okreće glavu, Evropa, umjesto vodom, požar gasi benzinom. Politika štednje, koju vodi kancelarka Merkel, samo pospješuje evropski požar“, ocijenio je Fišer, prenijela je agencija Anadolija.
Napominjući da će ukidanje evra i cijepanje tržišta evrozone dovesti do još veće globalne krize, Fišer tvrdi da bi "Francuska i Njemačka morale osigurati političko i ekonomsko jedinstvo zajednice".
Fišer je podvukao da ništa ne može garantovati da izlazak Grčke iz evrozone ne bi izazvao pad povjerenja, juriš na banke u Španiji, Italiji i vjerovatno u Francuskoj. Takva finansijska lavina bi pokopala evro.
"A potom, šta mislite da bi Grci učinili, pošto bi bili izvan eura", zapitao je Fisćer, i dodao da bi Grčka "potražila druge partnere, kao što je Rusija, koja je na to već spremna".
"Tad bismo rekli zbogom i proširivanju Evropske unije (EU) na jugoistočnu Evropu, evropskoj integraciji Balkana bi bio kraj. To je ludost", smatra Fišer.
On je predočio da bez obzira na različita poimanja toga da li Turska pripada Evropi nema ni najmanje sumnje da je Balkan, područje bremenito nestabilnošću, "dio Evrope, a da se i ne govori o tome da bi Grčka izbačena iz evra sve gurnula u rasulo".
"Njemačka je u dva maha u 20. vojnim sredstvima razrušila samu sebe i evropski poredak, a zatim je uvjerila Zapad da je iz svega izvukla valjane pouke", primjećuje Fišer i dodaje da su Nijemci "tek potpunim prihvatanjem Evrope pridobili saglasnost za svoje ujedinjenje".
"Bila bi to tragična ironija ako bi ujedinjena Njemačka, mirnim sredstvima i s najboljim namjerama, izazvala raspad evropskog poretka po treći put, a opasnost je upravo to", ocjenjuje Fišer.
Fišer traži jedinstvenu poresko-budžetsku politiku i ekonomsku vladu evrozone, što bi sve vodilo snažnijem političkom ujedinjenju EU-a.
Njemačka bi tad s pravom zahtijevala temeljne strukturne reforme u "slabijim" članicama evrozone, s ciljem da i njihove privrede postanu konkurentne, a države djelotvornije.
Fišer smatra da Evropa, barem evrozona, mora ići ka nekoj vrsti federacije i ukazuje na primjer Amerike iz 1871. godine, kad je prvi američki ministar finansija Aleksandar Hamilton "federalizirao" dugove saveznih država, koje su bankrotirale zbog pobune i rata s Englezima.
"Da nije toga bilo, mlada američka konfederacije bi propala", ističe Fišer.