BIJELJINA - Radnici bijeljinske šećerane, koji su poslije odluke Vrhovnog suda RS kojom je poništena prvostepena presuda o oduzimanju imovine Zoranu Ćopiću, vlasniku tog nekadašnjeg giganta, izgubili svaku nadu da će uskoro krenuti sa proizvodnjom, ipak poručuju da nikome neće dozvoliti da uništi njihovu fabriku!
Iako zbog blokade od strane Poreske uprave RS nisu primili platu već puna 24 mjeseca, 85 zaposlenih u šećerani odlučni su u namjeri da spasu fabriku u kojoj je većina njih provela cijeli radni vijek.
Rade Rakić, pomoćnik direktora za tehnička pitanja i pripremu u fabrici šećera iz Velike Obarske, kaže za Press RS da su on i njegove kolege bili zaprepašćeni kada je Vrhovni sud RS 26. decembra donio odluku o vraćanju postupka protiv Zorana Ćopića na prvostepeni sud. On ističe da šećerana i njeni radnici mnogo gube sa svakim danom u blokadi.
- Ljudi su razočarani jer smo se nadali da ćemo poslije odluke Vrhovnog suda RS konačno početi sa proizvodnjom. Ovako se sve vraća na početak, blokada ostaje, a ljudi već pune dvije godine nisu primili ni jednu jedinu marku. Već se kasni sa pripremama za proizvodnju šećera u 2013. godini, jer do sada je već trebalo da ugovorimo sadnju šećerne repe sa poljoprivrednicima i napravimo plan proizvodnje. Prozivodnja šećera je specifična jer su potrebne višemjesečne pripreme postrojenja i mnoge druge pripremne aktivnosti. Nažalost, ako ovaj zastoj potraje još mjesec-dva, a sva je prilika da će i biti tako, izgubićemo i ovu godinu - kaže Rakić.
On ističe da su radnici šećerane bukvalno gladni, ali da ne odustaju od borbe za svoju fabriku pošto nemaju drugog izbora.
- Svakog dana dolazimo na posao i održavamo pogone. Bili smo tu i za vrijeme praznika i čuvali fabriku. Jednostavno, ne vjerujemo više nikome. Ova fabrika je naša druga kuća, naša druga porodica. Svi smo na ivici nervnog sloma, ali se držimo zajedno. Ponekad nam se čini da više nema nade za šećeranu, ali mi jednostavno nemamo kud, ovdje smo i borićemo se do kraja. Mi, jednostavno, ne možemo da prihvatimo da ova fabrika nikada više neće proraditi jer se radi o gigantu koji može da hrani 10.000 ljudi. Krajnje je vrijeme da država odgovorno pristupi rješenju ovog problema. Neshvatljivo je da fabrika koja može da bude najsvjetlija tačka u privredi Republike Srpske još stoji. U protekle dvije godine šećer je bio jedna od najatraktivnijih roba na našem tržištu. Kada fabrika šećera radi punim kapacitetom ostvaruje dnevni promet od 120.000 do 130.000 KM. To je zarada od 30 miliona KM za državu po osnovu PDV-a - kaže Rakić.
Jović: Investitori još zainteresovani!
Predrag Jović, vršilac dužnosti načelnika odjeljenja za privredu i poljoprivredu u lokalnoj administraciji, kaže da je gradska uprava Bijeljine veoma zainteresovana da šećerana ponovo proradi.
- Gradska uprava će učiniti sve da fabrika šećera počne sa proizvodnjom, budući da su predstavnici investitora "ZZ Jankovci" iz Hrvatske još uvijek zainteresovani za ulaganja. S obzirom na to da bi oživljavanje šećerane značajno uticalo i na povećanje obima poljoprivredne proizvodnje u Semberiji, naša je obaveza da se maksimalno potrudimo da se stvore uslovi za obnovu proizvodnje. Mi se trudimo da u razgovorima sa nadležnim republičkim organima, ljudima iz šećerane i predstavnicima investitora dođemo do rješenja - kaže Jović.
Predsjednik sindikalne organizacije radnika šećerane Miodrag Stepanović kaže da su svi zaposleni u očajnoj situaciji, ali dodaje da za njih nema predaje.
- Tražili smo da se fabrika izuzme iz sudskog procesa jer je svakako evidentno da u nju nije ulagan nikakav nelegalan novac. Međutim, niko nije imao sluha za to. Mi smo nemoćni da bilo šta uradimo sem da sudskim putem naplatimo svoja potraživanja. Želimo da ova fabrika proradi i zbog toga se žrtvujemo pune dvije godine. Nas 85 ujedinila je zajednička muka. Snalazimo se zajedno, pomažemo jedni drugima jer, iako nemamo plata, treba prehraniti porodice, školovati djecu, otići kod ljekara, proslaviti slavu. Jednostavo, treba živjeti - kaže Stepanović.
Fabrika šećera u Velikoj Obarskoj kod Bijeljine je poslije 18 godina zastoja zbog ratnih dešavanja ponovo počela sa radom 2010. godine. Međutim, poslije samo nekoliko mjeseci proizvodnje, sve je ponovo stalo zbog sumnje da je vlasnik Zoran Ćopić preko fabrike šećara u Bijeljini "prao" nelegalan novac narko-bosa Darka Šarića. Uslijedilo je Ćopićevo hapšenje i blokada računa tog preduzeća od strane Poreske uprave RS.
Kako je Press RS već pisao proteklih mjeseci, fabrika šećera će do donošenja konačne odluke u sudskom procesu protiv Ćopića biti u nadležnosti Agencije za upravljanje oduzetom nelegalno stečenom imovinom Republike Srpske, koja se u međuvremenu registrovala kao pravno lice koje rukovodi šećeranom.