DOBOJ - Bez rakije, sira i meda Ozrenci ne mogu zamisliti život, a da li se od njihove proizvodnje može živjeti, provjerili smo na manifestaciji "Ozrenska jesen", koja se tradicionalno održava u selu Kakmuž.
"Proizvodnja sira je sve teža i teža. Teže je doći do mlijeka, ali mi ne gubimo nadu i ne mislimo ovo ugasiti, radimo koliko možemo, snalazimo se. Cijena mlijeka i sira je skočila. Stare mušterije znaju šta je kvalitet, pa kupuju, a neko novi ko vjeruje kupi, ko ne vjeruje... Cijena je vrlo niska naspram cijene mlijeka. Mlijeko je poskupjelo duplo. Imamo nešto svog, ali dokupljujemo da bismo stigli sve uraditi. Deset litara za jedan sir, a sir je 20 KM, pa vidite koja je tu računica", kaže Marija Đuranović iz Kakmuža.
Na vrh Ozrena u selu Brezici Spomenko Savić je smjestio svoj voćnjak, iz kojeg bere plodove koje potom pretače u rakiju.
"Ove godine gore kod nas na visini nije bilo ništa, ni šljive, ni jabuke, ni kruške, tako da je malo problem, ali ja pravim rakiju koja, kada je flaširam, stoji pet godina, tako da mene jedna godina ne može baš poremetiti, znači, imam uvijek rakije. Ja uvijek pravim jednu rakiju, to je tzv. vila gorska, tako smo joj dali ime i ona se pije. Vole ljudi popiti i bilo koju drugu rakiju, nekada napravim malo kruške, malo jabuke, ali kod mene najviše ide šljivovica. Mi Savići pravimo rakiju 200 godina, znači, imamo tradiciju, imamo ljubav prema rakiji, treba da se ispoštuje tehnologija i to na kraju daje odličnu rakiju", smatra Savić.
Od proizvodnje meda živi porodica Petrović iz Petrova, čijih oko 400 košnica se nalazi na pet lokacija.
"Med je glavni proizvod, međutim, pošto je ova godina loša, malo nas je izdala, ali prošla godina je bila malo bolja, pa smo ostavili neke zalihe, tako da imamo šta sada da izložimo. Ovo je započeo djed, sada to radimo ja i otac. Ima ovdje još kolega, dosta nas se bavi pčelarstvom, međutim dobar proizvod uvijek se može prodati. Morate uvijek kupovati od nekog poznatog, kome vjerujete, to je možda i trenutno, nažalost, jedini način da dođete do dobrog, kvalitetnog proizvoda. Kada gledate jednu godinu, teško je živjeti od ovog, ali ako uzmete pet do deset godina, onda je rentabilno", rekao je Miodrag Petrović.
Ozrenke su se pohvalile da se u njihovim selima pravi i dobra zimnica.
"U teglama imam džem od ruskih šljiva, džem od jabuka koje su neprskane i džem od šljiva čačanki. Pošto ja imam svoju sirovinu, onda se malo isplati, a ko kupuje sirovinu, naravno da mu se ne isplati praviti zimnicu. Ja imam i divlju jabuku, te pravim i jabukovo sirće, imam kruške karamut, imam ruske šljive. U mom komšiluku jedino su ostale moje šljive, te ruske, one su otporne na mraz, čak su jedne godine izdržale temperaturu od minus osam i zato sam se i opredijelila za njih pošto su baza za sve sokove", priča Rosa Lukić iz Kakmuža.
Djetinjstvo u ozrenskim selima nije se moglo zamisliti bez pite listare, a listove, koje neki zovu mlinci, Đuka Katanić Kulić iz Petrova isporučuje čak i u inostranstvo.
"Ostala sam bez posla za vrijeme rata, 1992. godine. Već 30 godina kuvam pitu i tako se borim. Stariji uglavnom kupuju, a i mladi kupuju sada, pogotovo ljeti ide dosta, neće svijet da loži vatru, da kuva i onda kupe pitu. I za inostranstvo ide dosta, naši ljudi odnesu u Sloveniju, Austriju, svojima tamo. To je isušen list, jer kad završim pečenje, isušim u tepsiji, stavim na šporet, smederevac, ne na struju", ispričala je Katanić Kulićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.