PEKING - Zahvaljujući ekspanzivnoj privredi s kojom dolazi i sve veći politički uticaj, Kina tiho mijenja izgled međunarodnog razvoja, ekonomije i zajednice, umanjujući uticaj Zapada i postajući primjer za druge zemlje.
Poslije erupcije globalne finansijske krize u 2008. kineska ekonomija nastavila je da grabi naprijed uprkos udarcu koji je nanesen njenom izvoznom sektoru.
Milioni radnika migranata izgubili su posao prvih mjeseci, ali sada fabrike ne mogu da nađu dovoljno radnika i plate počinju da rastu. Nesputana potrebom da vodi demokratsku debatu, Kina je jednostavno naredila svojim bankama da odvrnu slavine i gotovina je odmah potekla. Tako je počela da hara priča o "kineskom modelu", ili "pekinškom konsenzusu".
Amerikanac Džošua Kuper Remo popularizovao je izraz "pekinški konsenzus" 2004. u istoimenoj knjizi. Kina, napisao je Remo, bivši spoljnopolitički urednik časopisa ''Time'', u procesu je izgradnje "najveće asimetrične supersile koju je svijet ikad vidio, nacija koja se manje oslanja na tradicionalna oruđa projekcije moći od bilo kojeg u istoriji i umjesto toga prednjači električnom snagom svog primjera i blef uticajem svoje veličine".
Iako pokazuje da poboljšanje životne sredine, radnih uslova i socijalnih usluga može da se ostavi po strani neko vrijeme da se ugura "vratolomni rast" i iako kao jednopartijska komunistička država ne obećava otvoren javni dijalog, ili prava slobode govora, vjeroispovijesti ili udruživanja, kineski tržišni autoritarni sistem prihvata ogromna većina njenog stanovništva od 1,4 milijarde ljudi. Štaviše, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje, stabilnost i stalno popravljanje kvaliteta života ljudi jednako je prihvatljivo za većinu svjetskog stanovništva od pet milijardi ljudi.
Bez obzira na loše strane, postignuća Kine su ipak značajna. To je zemlja "trećeg svijeta" koja se popela na vrh svjetske moći i, nije iznenađujuće, drugi joj zavide i nastoje da to isto učine. Brojke pokazuju da je Kina bilježila prosječan ekonomski rast od 11 odsto u proteklih 30 godina.
Njene rezerve čvrste valute najveće su u svijetu i sada dostižu približno dva biliona dolara.
Dok se Zapad borio za rast tokom recesije 2007 - 2009, Kina je ostvarivala rast veći od osam odsto. Od 1980. naovamo iz siromaštva je izvukla stotine miliona ljudi, pokazuju podaci kineske vlade. Stopa siromaštva pala je za 50,5 odsto u periodu od 1981. do 2005.
Raspoloživi prihod i stopa potrošnje uvećavani su za oko 18 odsto godišnje, u poređenju sa svega dva odsto u Americi. Štaviše, došlo je do naglog skoka kućevlasništva u Kini. Do 2007. godine, 80 odsto urbanih domova u Kini bilo je u ličnom vlasništvu.
Kako je Vlada u Pekingu širila komercijalne odnose, jačali su i politički odnosi, pa je Kina danas najveći investitor u Africi i mnogim dijelovima centralne Azije i Latinske Amerike. Stvar nije u tome da "Kina nudi bolji razvojni model od Zapada", već u tome da ona tiho preoblikuje sliku međunarodnog razvoja, ekonomije i zajednice, a širenjem političkog uticaja ograničava zapadni uticaj i vrijednosti.