Poštivanja pravila korporativnog upravljanja potrebna su samim preduzećima, a veliki kapital ne ide u područja u kome ona izostaju, kaže Leonardo Peklar, član savjetodavnih odbora za korporativno upravljanje Univerziteta Harvard i Evropske komisije.
Među osnovne principe korporativnog upravljanja spadaju poštivanje prava akcionara, njihov ravnopravan tretman, javnost informacija, te precizirana uloga i odgovornost menadžmenta.
NN: Koliki je značaj korporativnog upravljanja za uspješno poslovanje?
PEKLAR: Korporativno upravljanje je u najširem smislu riječi nešto kao kućno vaspitanje u okviru firme. To su pravila dobrog ponašanja između onih koji su dali kapital i onih koji njime upravljaju. Svugdje u svijetu oni koji daju kapital znaju da nemaju sve sposobnosti za menadžerstvo i zbog toga treba da se dogovaraju sa menadžerima. Makroekonomski je bitno da su sva ta pravila postala globalna pravila kućnog vaspitanja, jer veliki kapital ne dolazi u onaj region gdje ona ne važe. Poštivanje ne znači formalno usvajanje standarda, propisa i kodeksa, već da to postane sastavni dio kulture poslovnog procesa u firmama. To je najveći izazov jer se pravila mogu brzo mijenjati, a za promjenu kulture i načina razmišljanja ljudi treba od 50 do 70 godina.
NN: Na kom je nivou korporativno upravljanje u BiH i zemljama regiona?
PEKLAR: Ne bih se usudio govoriti o stanju u BiH jer ga premalo poznajem. Kad govorimo o Balkanu onda je važno da se radi ono što smo već rekli. Sve zemlje su naučile da treba propisati ili prepisati neka pravila zbog procesa pridruživanja EU, ali se to nekako radi po principu `neka imam da imam`, a nedostaje spoznaja da je to uistinu važno za postizanje rezultata. Situaciju možemo nazvati uspješnom kad bude na desetine primjera koji će pokazati da se na taj način stvarno može uspjeti. Lično radim sa nekim firmama iz regiona koje žele kotirati na berzi u Frankfurtu, odnosno Londonu. Ako stvarno žele tamo doći oni moraju firmu pripremati pet-deset godina kako bi ih shvatila investiciona zajednica. Najveći izazov je edukacija zaposlenih i odabir najboljih među njima za članove uprave.
NN: Postoje li na području bivše Jugoslavije preduzeća koja mogu služiti za primjer korporativnog upravljanja?
PEKLAR: Ima ih i mogu se svrstati u dvije grupe. Jednu grupu čine kompanije koje su preuzele velike međunarodne korporacije, a još imaju značajan udio domaćih investitora. Ima ih u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i BiH. Drugu grupu predstavljaju firme koje rastom počinju shvatati da im treba da se udruže i da završe na nekoj berzi. To su prave stvari jer istorija govori da je državni kapitalizam prešao u porodične firme, a one u velike firme na berzi.
NN: Nedavno ste iznijeli tezu da je prostor Balkana srednjoročno osuđen na uspjeh. Na čemu to temeljite?
PEKLAR: Spadam među one koji kad uđu u neku firmu ne gledaju prvo njene bilanse i poslovni proces, već razgovaram sa zaposlenima, da ih vidim, osjetim i saznam kako razmišljaju. Osnovni uslov za uspjeh je želja za uspjehom. Vrlo rijetko sam, kao ovdje, sreo toliko mladih ljudi sa toliko želje za dokazivanjem uspjeha sebi i svijetu. Ovdje postoji energija i strast, čime imate najvažnije stvari za uspjeh, i sada je potrebno da radite na otvaranju prema svijetu u kome ima kapitala.
NN: Šta biste u tom pravcu savjetovali vlasnicima kompanija i vlastima u BiH?
PEKLAR: Treba da budu smjeliji, da imaju veće planove i ideje. Veličina države i kompanije jeste važna, ali ako su vam ideje premale nećete biti atraktivni. Da se pozicionirate na svjetskoj biznis mapi morate imati atraktivne ideje.