Umjetnost pravljenja raznih predmeta od stakla, koja je prije više decenija zauzimala visoko mjesto u svjetskoj proizvodnji, u 21. vijeku polako pada na društvenoj skali zbog učestale ekonomske računice, a jedan od primjera zamiranja ručne izrade stakla je skoro gašenje fabrike "Steuben Glass", koja ima tradiciju duže od 100 godina.
U poznatoj sceni iz holivudskog filma "Rizični biznis", koji je lansirao Toma Kruza među zvijezde, skupo stakleno jaje kompanije "Steuben" nestaje sa kamina da bi se kasnije pojavilo u krucijalnom momentu.
"Steuben Glass" više od vijeka predstavlja američku ikonu ručno proizvedenog posuđa od kristala, ali, po svemu sudeći, njegova slava će zauvijek biti ugašena. Jedina fabrika smještena u Korningu, dugogodišnjem sjedištu kompanije, biće zatvorena 29 novembra. Njena profitabilnost je dovedena u pitanje i izgledi da 108 godina stara tradicija proizovodnje stakla preživi su izuzetno mali.
Mnogi kritičari navode neinspirativni novi dizajn, usvajanje jednostavnih metoda graviranja i jeftini kristal iz inostranstva kao glavne uzroke pada nekadašnjeg giganta. Od samog početka, 1903. godine, "Steuben" je pravio različite predmete, počevši od dekorativnih figura životinja do jedinstvenih skulptura koje su američki predsjednici, kao što su bili Hari Truman i Bil Klinton, davali kao zvanične darove stranim državnicima. Ove skulpture koštaju desetine hiljada dolara, dok stariji primjerci znaju dostići cijenu i od nekoliko stotina hiljada dolara.
Čitav tim specijalista je koristio inovativne i antičke metode obrade kristala
Kao i lijepi dijamanti, tako i "Steuben" kristal izgleda kao da sam isijava svjetlost. Zavisno od toga kako je napravljen, njihov kristal može odbijati ili prelamati čitav spektar dnevne svjetlosti. "Steuben" je poznat po elegantnim i prirodnim oblicima, kao i prilično visokim cijenama. U velikoj mjeri ovaj gigant je bio naklonjen bogatima. "Steuben" i njegov asortiman je dugo vremena bio privlačan ljudima koji su bili spremni izdvojiti pravo malo bogatstvo da bi posjedovali njegov set za ručavanje ili ga dali kao svadbeni poklon.
Malo kompanija je zahtijevalo toliki nivo umjetničkog izražavanja kao što je slučaj sa "Steubenom". Čitav tim specijalista je koristio inovativne i antičke metode obrade kristala, uključujući duvanje, mljevenje, poliranje, rezbarenje i ostale specijalizovane metode nakon što se staklena masa vadila iz peći, u kojoj je temperature dostizala 1.300 stepeni Celzijusa.
Od 1851. do 2005. godine pet generacija familije Hojton je upravljalo kompanijom i svi su oni imali beskompromisnu posvećenost perfektnom odabiru materijala, kvalitetu svojih majstora i praktikovanje izuzetnog dizajna. Naravno, postojala je opasnost da sve ove vrijednosti jednog dana budu žrtvovane ukoliko pravljenje profita postane prioritet. To se i desilo kada je korporacija "Corning" kupila "Steuben" 2003. godine.
"Malo-pomalo, 'Steuben' se mijenjao u zadnjih nekoliko decenija. Najveća promjena se desila 2003. godine nakon što je 'Corning' očekivao da će ga voditi kao biznis, a ne kao istorijskog proizvođača finog kristala, što je 'Steuben' i bio. Danas se drugačije posmatraju stvari koje se proizvode, način kako se reklamiraju i klijenti koji ih kupuju", objašnjava Džin Madigan, autorka knjige "Steuben Glass: Američka tradicija kristala".
Starine, kao što je Maks Erlaher, majstor rezbarenja, koji je sedam godina izučavao svoj zanat u rodnoj Austriji, zaprepašteni su padom voljene kompanije.
"Kada sam prvi put došao ovdje, 1957. godine, 'Steuben' je bio zvijezda u usponu. Druge kompanije, kao što je francuski 'Bakarat', pravile su i još prave odlično staklo, ali nikada nisu imale toliki kvalitet rezbarenja. Ali, i oni idu nizbrdo jer nemaju klijentelu", smatra Erlaher.
U svom studiju u blizini sjedišta kompanije, sedamdesetosmogodišnji Maks bavi se tradicionalnim rezbarenjem iz 18. vijeka, kojim se danas bavi samo nekolicina. On koristi niz kvalitetnih bakarnih točkova prikačenih na strug da bi kreirao izuzetne gravure.
"Nakon što se Hojton penzionisao 1973. godine, 'Steuben' više nije imao isti duh - duh razumijevanja šta je potrebno da se stvori umjetniško djelo, pretvori u staklo i reklamira na pravi način pronicljivoj klijenteli", kaže Erlaher.
Od samog početka, 1903. godine, ovaj gigant je pravio različite predmete, počevši od dekorativnih figura životinja do jedinstvenih skulptura
Kompanija je počela svoj razvoj kada je Fredrik K. Karder, engleski dizajner, započeo vođenje prodavnice "Steuben" za graviranje stakla u zamjenu da mu daju slobodu kreiranja dekorativnog stakla. Njegove kreacije s različitim bojama stvorile se od njega velikana umjetničke scene stakla zajedno s Luijem Tifanijem i Reneom Lalikom. Hojtonovi, koji su bili dinastija patrona umjetnika, kupili su Karderovu manufakturu 1918. godine, ali kako se javni ukus okretao prema jednostavnijem staklu, "Steuben" je gotovo bankrotirao tokom Velike depresije tridesetih godina. Kompanija je morala nešto promijeniti i u svoje redove je dovela naučnike za rezbarenje koji su došli do uzbuđujuće nove formule - bezbojnog optičkog stakla. Maestro marketinga, Artur Hojton Junior, napravio je od kompanije prepoznatljivo ime. On je održavao izložbe s vodećim modernim umjetnicima kao što je Anri Matiz, Džordžija O'Kef i Salvodar Dali, a takođe je otvorio prodavnicu na Petoj aveniji na Menhetnu i reklamirao je u najboljim magazinima. Međutim, učestala borba za finansijsku dobit dovela je do toga da se vrata poznate firme, koja je svojim kreacijama oduševljavala sve, od predsjednika do radnika, moraju poslije više od 100 godina da zatvore. U ovom slučaju, umjetnost je izgubila bitku sa novcem.