TUZLA - Mraz nije popustio, a ni magla se nije digla u trenucima kada su se prvi radnici Fabrike obuće "Aida" danas počeli okupljati u krugu preduzeća pred polazak na put dugačak 75 kilometara u pravcu graničnog prelaza Orašje.
U plastičnim kesama sa zelenim tačkicama ponijeli su hranu i vodu, poneko i skuhanu kafu...
Ispred njih je dionica koja je za neke i deset puta veća jer su odavno umorni od beskompromisne borbe s vlašću za svoja pogažena radnička prava. Jedini izlaz iz takve situacije vide u napuštanju zemlje.
Sve su pokušali
Radnici "Aide" i Livnice čelika iz Tuzle prvi su krenuli na zborno mjesto u blizini petlje na Šićkom Brodu. Iz pravca Fabrike deterdženata "Dita" milila je kolona radnika nekadašnjeg privrednog giganta, dok su ih na autobuskoj stanici u Šićkom Brodu čekali radnici Fabrike namještaja "Konjuh" iz Živinica. Ubrzo je formirana kolona, a na pročelju je bio radnik koji je nosio zastavu Bosne i Hercegovine.
"Nema šta nismo pokušavali. Pjevali smo im prije nekoliko godina: 'Ovo je moja kuća, živio sam tu...', tukli se s policijom, spavali na ulici, blokirali raskrsnice... Ništa od toga nije pilo vode. Dolazi Nova godina, a mi bez prebijene pare u novčaniku", kaže Hasan Užičanin, radnik "Aide".
Dok je dogorijevala vatra u ložištu porodične kuće, Rasim Salkanović, radnik "Konjuha", pozdravljao se sa svojim najbližim.
"Ostalo ih je šestero. Svi su na birou", kaže Salkanović, a nekoga potom priupita: "Šta su ti rekli?"
"Da idem, biće jedna usta manje za trpezom. Mnogi mi neće vjerovati, ali je zaista tako. Imam dvije marke u novčaniku, četvrt hljeba i paštetu. Kod kuće je ostalo pola vreće brašna na njih šestero", kaže Salkanović.
Ne znaju šta ih čeka
Radnici "Aide" odvraćali su Tomislava Galušića od puta ka Orašju. Vraćali su ga da u krugu porodice dočeka Božić, obećavši mu kako će se boriti za svoja, ali i njegova prava. Sa suzama u očima Galušić kaže:
"Ne znam šta nas tamo čeka. Dokle ćemo doći, ni sam ne znam. Žalosno je da niko nije došao pred radnike i bar pokušao da ih odvrati od puta. Izgleda da je njima stalo da mi odemo iz BiH", govori Galušić.
Pješice ka Sarajevu u tri navrata su u posljednje dvije godine išli radnici Fabrike namještaja "Konjuh". Mujo Gavranović, potpredsjednik Sindikata, dobro se sjeća tih "akcija".
"Bilo je hladnije, ali niko od nas nije ni pomišljao da odustane. Tako je i sada. Vjerujem da ćemo na granični prelaz Orašje doći u večeras", kaže Gavranović.
Na pitanje šta će biti tamo, odgovara: "Očekujemo da je Hrvatska demokratska zemlja i da će nas pustiti da uđemo na njen teritorij. Dalje? Ko zna...", govori Gavranović.
Policija naprijed i nazad
Sa zbornog mjesta kod petlje u Šićkom Brodu krenulo se u pravcu Orašja. U redu po četvero radnika. Policija naprijed i nazad, policijskih inspektora i u samoj koloni...
"Znamo da nas prate i slušaju. Nemamo mi ništa protiv, jer nikakvih problema tokom puta neće biti", govore radnici.
Prvi predah u naselju Dobrnja. Sunce je obasjalo okolna dvorišta, mraz je popustio, a ni magle više nema.
"Narodu je odmah lakše. Vidite da smo veseli. K'o da idemo na vašar, a ne iz države", kaže nam Hasan Užičanin.
Poslije Dobrnje put ih vodi kroz Mihatoviće, Previle, Čaniće... Uz put lokalno stanovništvo iznijelo im je hranu i tople napitke. Radnici jedu i piju u pokretu, neće da sjednu i predahnu.
"Moramo preći 38 kilometara do Srebrenika, a potom u četvrtak još 37 do Orašja. U Srebreniku ćemo zamoliti Crveni križ/krst da nam pomogne u organizaciji prenoćišta. Ima nas oko 200. Treba nam toliko deka, spužvi i obroka", kaže Mujo Gavranović.
Zikrija Đulović, predsjednik Sindikata Livnice čelika, uprkos problemima, kao po običaju je najveseliji. Zna ispričati vic, a i našaliti se sa svojim kolegama.
Imaju samo lične karte
"Mnogi nas pitaju šta ćemo kada dođemo do Orašja. Vjerujte da ne znamo. Ako nas ne puste, ostat ćemo ispred prelaza i pratiti razvoj situacije", kaže Đulović.
Veliki broj radnika ka Orašju je krenuo samo sa ličnim kartama. Ukoliko bi im i bio dozvoljen ulazak u Hrvatsku, oni će se najvjerovatnije morati vratiti zbog neposjedovanja odgovarajućih putnih isprava.
"Od čega ću izvaditi pasoš. Pa ni za hljeba nemamo", kažu ogorčene radnice, koje navode kako će izdržati naporan put.
U vrijeme dok su radnici ulazili na područje općine Srebrenik, koalicioni partneri SDA, DF, NS Radom za boljitak i BPS su u Tuzli potpisivali dogovor.
Danas bi, navodno, trebalo da dovrše konstituirajuću sjednicu Skupštine TK i eventualno raspravljaju o zahtjevima radnika za isplatu jednokratne novčane pomoći u iznosu od 400 KM.
Sindikat solidarnosti ispred institucija
U koloni radnika koji su se kretali ka Orašju nije bilo Sakiba Kopića i Enesa Tanovića, predsjednika i potpredsjednika Sindikata solidarnosti.
Oni su danas zajedno sa radnicima nekoliko uništenih firmi bili na redovnim protestima ispred zgrada pravosudnih institucija u Tuzli.
"Nismo krenuli sa ostalim radnicima, jer je to neko tako htio. Tri firme, 'Konjuh', 'Dita' i Livnica čelika su postigle interni dogovor, a kasnije im se pridružila i 'Aida'", kaže Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti.
Prema njegovim riječima, svoje prste u cijelu priču umiješala je i politika.
"A sve se čini kako bi se radnici još više razjedinili. Smatramo da ovakav potez nije fer prema radnicima 'Gredelj Revoma', 'Poliolchema', 'Borca' iz Banovića i drugim, jer su i ti radnici bez ikakvih primanja", ističe Kopić.
Dodaje da su se radnici podijeli u borbi za 400 KM materijalne pomoći, a da u pojedinim sindikatima ima osoba koje su bliske ili su čak članovi vladajućih političkih partija.