BEOGRAD - Kada je prošle sedmice gradom galopirao jedan konj, zalutao sa beogradskog privatnog imanja, zbunjeni prolaznici su možda pomislili da je taj konj možda sa Hipodroma slučajno "zalutao" na beogradske ulice.
Međutim, to ni u snu nije moglo da se dogodi jer danas Hipodrom jeste jedno sistemski uređeno, zelenom oazom, ušuškano trkalište, na kome su već krenule investicije i koji samo čeka da još neko u državi, pored Gradske uprave i Ministarstva sporta, prepozna njegov potencijal.
A kada se to dogodi, ubiranje lovorika od konjičkog sporta i industrije moglo bi da počne, što je već uobičajena stvar za Evropljane i zemlje poput Francuske i Švedske, koje godišnje ostvare profit koji se procjenjuje na više desetina milijardi evra!
U svetom trojstvu trke, klađenja i prateće industrije vrte se ogromni novci, kaže Boris Ivković
O kom obimu konjičke industrije je riječ dovoljno govori i podatak da ova industrija samo u Evropi zapošljava direktno oko 300.000, a indirektno oko pola miliona ljudi!
"U svetom trojstvu trke, klađenja i prateće industrije vrte se ogromni novci i potencijal za zapošljavanje ljudi", kaže direktor Hipodroma u Beogradu Boris Ivković, navodeći da jedan profesionalni konj vuče sa sobom čak tri do pet radnih mjesta.
Tu ne treba zaboraviti i prateću tekstilnu i kožarsku industriju - sedla, uzengije, opreme, bičeve, kacige, prsluke, a ako se tome dodaju grane kao što su farmakologija i veterina, dolazi se do spiska profesija koje bi se dodatno razvile.
Ivković ističe da, takođe, klađenje na konje, predstavlja ogromni "izvor" profita i naglašava da je Zakon o igrama na sreću prepoznao specifičnost tog sporta ali da je to još nedovoljno jer je potrebno sistemski urediti način klađenja.
On smatra da bi najbolje bilo kada bi Hipodrom sklopio komercijalni ugovor sa nekim internacionalnim operaterom za klađenje, popur švedskog ATG-a, koji godišnje u svom sistemu klađenja "obrne" oko 11 milijardi evra.
"Trenutno, u Srbiji je moguće kladiti se na konje u pojedinim kladionicama koje su odabrane na javnom tenderu koji se objavljuje svake godine", tvrdi Ivković i podsjeća da je trenutno najveći problem obezbjeđivanje nagradnog fonda za pobjednike trka.
Na Hipodromu se godišnje održi 20 trkačkih dana, a nagradni fond je 20 miliona dinara. Taj fond bi, navodi on, bio znatno veći ukoliko bi bio generisan iz klađenja.
Od 2008. godine, Hipodrom je javno preduzeće kojim upravlja Ivković, koga je na tu funkciju postavila gradska uprava.
Hipodrom obavlja i društveno odgovornu funkciju, a kao najveći uspjeh označen je početak održavanja hiporehabilitacije (jahanje konja kao dio terapije) za osobe sa invaliditetom.
Ova usluga Hipodroma je u potpunosti besplatna, a pored toga kapije su otvorene i za posjetu škola i đačkih ekskurzija, djece iz vrtića, a u dogovoru sa gradskim sekretarijatom organizovana je, za djecu, i besplatna škola jahanja.
Hipodrom obavlja i društveno odgovornu funkciju, a kao najveći uspjeh označen je početak održavanja hiporehabilitacije
Inicirano je i osnivanje srpskog Saveza za hipoterapiju, a osigurano je da u nadzornom odboru uvijek bude predstavnik javnog preduzeća Hipodroma, kako se ne bi dogodilo da neko to iskoristi za pokretanje sopstvenog biznisa.
Kada je riječ o budućoj privatizaciji Hipodroma, Ivković smatra da će svakako biti potreban strateški partner.
"Istorijski je prevaziđeno da Hipodrom bude organizator trke i organizator klađenja", naveo je Ivković i ocijenio da je važno da projekti ne budu megalomanski.
On je dodao da Hipodrom ne bi trebalo iseliti jer se nalazi na dobroj lokaciji, tako da treba izbjeći "zamku" u kojoj se našao hipodrom u Atini, koji je zbog izmještanja na 50 kilometara od grada izgubio svoje posjetioce.