NjUJORK - Američka kompanija "Epl", koja ostvaruje godišnji profit koji se mjeri desetinama milijardi dolara, plaća svoje prodavce 11,25 dolara na sat bruto - što je malo iznad zakonskog minimuma - pauze se ne poštuju, bolovanja su im uskraćena.
I sve to bez mnogo naznaka da će se situacija promijeniti jer i dalje važi maksima da je čast raditi u ovako prestižnoj kompaniji.
"Njujork Tajms" prenosi priču Džordana Golsona, prodavca iz "Eplove" radnje u Salemu u Sjevernoj Karolini, koji je tokom prošle godine prodao robu vrijednu 750 hiljada dolara, kroz kompjutere i druge proizvode, ali za to nije dobio nikakvu nagradu ili bonusa od velikog giganta.
"Zarađivao sam 11,25 dolara na sat. Dio mene je razmišljao, ovo je odlično, ja sam veliki 'Eplov' fan, radnja dobro posluje, ali opet kad pogledam na svoj ček koji dobijem, i sjetim se koliko kompanija zarađuje, sve mi djeluje porazno", priča Golson.
Kada se odbiju porezi, zaposlenom ostane nešto ispod devet dolara neto zarade na sat.
"Njujork Tajms" navodi da je "Epl" prošle godine, samo u radnjama, ne računajući onlajn prodaju, prodao robu vrijednu 16 milijardi dolara.
"Malo Eplovih radnika uživa u tom bogatstvu", ocjenjuje "Tajms" i dodaje da 30 hiljada od 43 hiljada ljudi koliko je zaposleno u Americi, godišnje zaradi oko 25 hiljada dolara, što je nešto više od dvije hiljade dolara mjesečno.
"Oni rade u najbrže rastućoj industriji na svijetu, za najbogatiju kompaniju, koju vodi jedan od najplaćenijih menadžera na svijetu - Tim Kuk koji je prošle godine od 'Epla' dobio dugoročne desetogodišnje akcije čija bi sadašnja vrijednost bila 570 miliona dolara", piše njujorški dnevnik.
Ipak, "Eplovi" zaposlenici imaju neke prednosti u odnosu na zaposlene u drugim kompanijama, plaćeno im je zdravstveno osiguranje, mogu da kupuju akcije kompanije koje mogu da vežu sa penzione doprinose, a i sami prozivodi kompanije su im dostupni po sniženim cijenama.
Profesor menadžmenta na poznatom MIT univerzitetu Pol Osterman, međutim, kaže da u dijelu javnosti postoje dupli standardi kad se ocjenjuje "Epl".
"Osudićemo kada 'Vol Mart' (lanac robnih kuća) plaća samohranu majku devet dolara na sat, ali nam neće smetati kada 'Epl' plaća mladog čovjeka 12 dolara na sat", smatra Osterman.
"Njujork tajms" prenosi i iskustvo Artura Zaratea, koji je od 2004.godine radio kao tehničar u "Eplovoj" prodavnici u Kaliforniji.
Sve je bilo dobro do 2007.godine, kada je u prodavnici uveden takozvani "sistem prisustva na poslu", po kome se dobijao jedan negativan poen za svaki dan odsustva, i svako ko bi u 90 dana sakupio četiri negativna poena, prijetio bi mu otkaz.
Da li je neko bio opravdano odsutan, zbog bolesti, uz ljekarsko uvjerenje, ili ne, nije igralo nikakvu ulogu pri davanju negativnih poena.
Zarate, koji je ranije bio stratstveni pušač, u jednom trenutku se razbolio, i zbog ozbiljnog bronhitisa nije dolazio na posao dvije i po nedjelje, da bi se zbog toga našao pred otkazom.
"Napisao sam svom šsefu prodavnice ‘ovo nije fer, njih ni ne interesuje zašto sam bio odsutan’”, prepričava Zarate i dodaje da ga je šef spasao otkaza.
Ipak,i pored toga, posao tehničara koji su popravljali Mek kompjutere, sa pojavom Ajfon telefona postaje nepodnošljiv.
U prodavnicama su usvojena nova pravila, po kome tehničko osoblje ima rok od 15 minuta za rješavanje kvarova na kompjuterima i 10 minuta za isti posao oko mobilnih telefona.
"Pošto je u praksi obično bilo potrebno više vremena, stvarali su se redovi u prodavnicama, i nerijetko je jedan tehničar istovremeno popravljao tri uređaja", piše njujorški list.
Baš zbog velike gužve, tehničari nisu mogli da iskoriste dvije zakonske pauze od po 15 minuta, ostajući često da rade do ponoći, dva sata duže od zvaničnog zatvaranja prodavnica.
Kalifornijiski advokat Metju Bejner je 2009.godine podnio tužbu protiv "Epla", ocjenjujući da ta kompanija ovakvim ponašanjem krši Zakon o radu u Kaliforniji, po kome zaposleni ima pravo na najmanje dvije desetominutne pause tokom radnog vremena.
Pošto je sud u junu prošle godine odbacio tužbu, advokat Bejner je podnio deset pojedinačnih tužbi u ime zaposlenih u toj kompaniji, postigavši dogovor o poravnanju sa kompanijom.
"Bio je to vrlo dobar dogovor o poravnanju", kaže advokat, ne otkrivajući koliko su novca dobili njegovi klijenti.
Nedugo zatim, jedan od radnika u "Eplovoj" prodavnici u Grand Rapidsu u Mičigenu, Kevin Timer, naišao je na neobičnu aplikaciju na računaru, prilikom ispisivanja na kraju radnog dana.
"Iskočio je prozorčić na kome je pisalo ‘ako kliknete na ovo polje potvrđujete da ste iskoristili vaše zakonske dnevne pauze’. To je bilo neophodno da uradimo da bismo se izlogovali sa posla", prepričava svoje iskustvo ovaj radnik "Epla".
Kao još jednu dogodovštinu u "Eplovom" sistemu nagrađivanja, tehničar Zarate navodi i dodjeljivanje bonusa.
"Za Božić 2010.godine, organizovana je žurka u našoj prodavnici. Jedan od šefova je rekao da imaju divno iznenađenje za nas i sve je snimao kamerom. Svi smo očekivali da dobijemo besplatne Ajpedove. svjetla su se ugasila i onda su ušli sa takosima (meksička hrana). To je bilo iznenađenje koje su nam priredili, po dva besplatna takosa", prisjeća se Zarate.
Na kraju, Šejn Garsija, bivši menadžer jedne od "Eplovih" prodavnica u Čikagu ne izražava preveliki optimizam da će se stvari promijeniti.
"Nikada neće nedostajati osoblja. Ljudi će uvijek željeti da rade za 'Epl' ", zaključuje on.