SARAJEVO - Bosna i Hercegovina raspolaže procijenjenim količinama od oko 200.000 tona antimona, metala čija je cijena u nešto više od dvije godine porasla s približno 12.000 na više od 60.000 dolara po toni.
Ukratko:
- Metal kojem je cijena skočila pet puta
- Zašto je antimon važan industriji i vojsci
- BiH bi mogla imati velike količine
- Stranci već istražuju kod Srebrenice
- Zašto 200.000 tona još nije potvrđena rezerva
Istovremeno, strane kompanije već istražuju pojedina nalazišta u zemlji, dok potražnja za ovom kritičnom sirovinom raste.
Zašto je antimon postao jedna od ključnih sirovina
Antimon je srebrnkastosivi, krti metal koji se u prirodi najčešće pojavljuje u mineralu antimonitu. Samostalno nema široku primjenu, ali je veoma važan kao dodatak drugim materijalima.
Zbog toga se rijetko pojavljuje pod vlastitim imenom u gotovim proizvodima, premda se koristi u brojnim industrijama.
Velik dio svjetske potrošnje antimona odnosi se na usporivače gorenja, odnosno tvari koje se dodaju plastici, tekstilu i izolacijskim materijalima kako bi se smanjila njihova zapaljivost. Koriste se, među ostalim, u kabelima, namještaju, tapetama i zaštitnoj opremi.
Drugo važno područje primjene je vojna industrija. Antimon se koristi u upaljačima za municiju, legurama olova za municiju te optičkim sistemima za uređaje za noćno posmatranje.
Primjenjuje se i u proizvodnji poluvodiča, stakla za solarne panele, baterija te različitih legura za akumulatore, piše N1.
Upravo zbog široke primjene i ograničenih mogućnosti zamjene antimon se ubraja među kritične sirovine.
Kineske izvozne kontrole pokrenule snažan rast cijene
Jedan od ključnih razloga snažnog rasta cijene bile su odluke Kine, koja proizvodi između 50 i 60 odsto svjetskog antimona. Uz Rusiju i Tadžikistan, te zemlje zajedno kontrolišu oko 80 odsto svjetske ponude.
Kina je tokom avgusta i septembra 2024. uvela izvozne kontrole za antimon i proizvode koji ga sadržavaju, a u decembru iste godine potpuno je zabranila njegov izvoz u Sjedinjene Američke Države, pozivajući se na razloge nacionalne bezbjednosti. Kineske isporuke antimona u SAD potom su pale za 97 odsto, dok je ukupni kineski izvoz tog metala pao na najniži nivo u pet godina.
Do početka 2025. evropski proizvođači, prema navedenim podacima, raspolagali su zalihama dovoljnima za manje od 60 dana. Cijena je pritom nastavila snažno rasti. Tona antimona 2023. vrijedila je oko 12.000 dolara, tokom 2024. cijena se udvostručila, a 4. jula 2025. dostigla je približno 59.750 dolara po toni. Do početka 2026. premašila je 60.000 dolara.
Prema podacima analitičke kuće koja to tržište prati od 1980. godine, riječ je o najbržem rastu cijene ikada zabilježenom za taj metal.
Zapad gotovo da nema vlastitu proizvodnju antimona
Zapadne zemlje pritom imaju vrlo ograničenu vlastitu proizvodnju. Sjedinjene Države tek su 2025. pokrenule prvi domaći rudnik u Montani, dok Evropska unija nema aktivan rudnik antimona.
U takvim okolnostima pažnju privlači Bosna i Hercegovina, za koju se procjenjuje da raspolaže s oko 200.000 tona antimona.
Nalazišta se povezuju sa srebreničkim rudnim područjem te prostorom Vareša.
Kompanija Terra Balcanica objavila je da je na lokalitetima Čumavići i Brežani kod Srebrenice utvrdila srebrno-antimonsku mineralizaciju, uz prisutnost cinka, olova i zlata.
Predsjednik kompanije Aleksandar Mišković izjavio je kako žele postati jedan od rijetkih dobavljača kritičnih metala, prije svega antimona, za evropsko tržište.
Prva preliminarna procjena resursa najavljena je za iduću godinu, nakon čega bi trebalo biti jasnije koliko je pronađenog metala moguće privredno isplativo eksploatisati.
Uz Srebrenicu, perspektivnim se smatra i područje Rupica kod Vareša, gdje se već eksploatiraju srebro, cink i olovo.
Procijenjeni resurs nije isto što i rudna rezerva
Podatak o 200.000 tona antimona ipak treba promatrati s oprezom. Procijenjeni resurs nije isto što i potvrđena rudna rezerva.
Procjena pokazuje koliko bi metala moglo postojati u zemlji, dok rezerva označava količinu koju je moguće privredni isplativo eksploatisati u postojećim uslovima. Razlika između tih vrijednosti može biti velika, a stvarne količine utvrđuju se testnim bušenjima i studijama koje mogu trajati godinama.
Otvaranje rudnika takođe je dugotrajan proces koji uključuje dobijnje dozvola, procjene uticaja na okolinu i velika ulaganja. Iskustva iz regije pokazuju i da rudarski projekti mogu izazvati protivljenje lokalnih zajednica.
Ono što je zasad izvjesno jest da strane kompanije već provode istraživanja na pojedinim područjima u BiH, dok će tek daljnja ispitivanja pokazati koliki je stvarni privredni potencijal nalazišta antimona, zaključuje N1.