ZAGREB - Dostupnost novca sama po sebi nije dovoljna za uspješno finansiranje poslovnog rasta. Preduzeća moraju kvalitetno pripremiti projekte, na vrijeme potražiti podršku i odabrati izvor kapitala koji odgovara njihovoj fazi razvoja.
O tim izazovima na Zagreb finansijskom forumu govorili su Hrvoje Čuvalo, predsjednik Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), i Kristijan Buk, predsjednik Uprave društva Allianz ZB, koje upravlja obaveznim i dobrovoljnim penzijskim fondovima.
Njihove poruke ukazuju na nekoliko čestih prepreka: nedovoljno pripremljenu dokumentaciju, projekte koji veličinom ne odgovaraju pojedinim ulagačima i prekasno obraćanje finansijerima, kada je poslovanje već ozbiljno ugroženo, navodi Poslovni.
Šta preduzećima donosi novi sporazum EIB-a i HBOR-a?
Evropska investiciona banka (EIB) i HBOR krajem oktobra ugovorili su prvu tranšu od 300 miliona evra u okviru ukupnog finansijskog paketa vrijednog 500 miliona evra.
Cilj je olakšati pristup dugoročnom finansiranju investicija koje preduzećima nije uvijek jednostavno obezbijediti kroz uobičajene bankarske kanale.
"Korist koju će preduzeća ostvariti iz tog ugovora jesu dodatna finansijska sredstva za pokretanje novih investicija", naglasio je Čuvalo.
Prema njegovim riječima, sredstva su posebno važna za automatizaciju, digitalizaciju, razvoj i uvođenje novih proizvodnih tehnologija, kao i energetsku efikasnost.
Zašto dostupna sredstva ne garantuju finansiranje?
Hrvatska mala i srednja preduzeća u velikoj mjeri koriste i druge izvore finansiranja, poput odgođenih plaćanja dobavljačima i lizinga.
Prema izvještaju OECD-a "Financing SMEs and Entrepreneurs 2026", navedenom u izvornom tekstu, bankarske kredite koristilo je 28 odsto malih i srednjih preduzeća u Hrvatskoj.
Istovremeno, fondovi se suočavaju sa nedovoljnim brojem profesionalno pripremljenih projekata koji ispunjavaju njihove kriterijume.
Zbog toga kvalitetna poslovna ideja mora biti praćena jasnom prezentacijom, odgovarajućom dokumentacijom i razumijevanjem očekivanja potencijalnog finansijera.
Zašto projekat od tri miliona evra može biti premali?
Buk je kao prvu prepreku izdvojio nesklad između veličine projekta i obima ulaganja kojima se bave veliki institucionalni investitori.
"Prvenstveno, projekti su premali za nas. To možda zvuči loše, ali mi imamo, svi zajedno, 29 milijardi evra pod upravljanjem i kada nam na sto dođe projekat vrijedan tri miliona evra, to je zaista premalo za nas", rekao je.
U takvim situacijama preduzetnike upućuju partnerima koji mogu bolje odgovoriti njihovim potrebama.
"Upućujemo preduzetnike našim partnerima, bilo bankama, bilo fondovima koji su specijalizovani za manje iznose finansiranja", objasnio je Buk.
Šta preduzeća treba da pripreme prije razgovora sa ulagačima?
Drugi problem, prema Bukovim riječima, jeste nedovoljna pripremljenost kompanija i nepoznavanje načela tržišta kapitala.
Preduzeća koja ranije nisu nastupala na tom tržištu ponekad ne znaju koju dokumentaciju treba da pripreme niti kako da organizuju predstavljanje poslovanja.
Kao rješenje navodi angažovanje finansijskih i pravnih savjetnika, koji mogu pomoći u strukturisanju projekta, pripremi prezentacije i dokumentacije.
Time se potencijalnom investitoru olakšava procjena i donošenje odluke o ulaganju.
Zašto je važno potražiti kapital na vrijeme?
Najnepovoljnija situacija nastaje kada se kompanija obrati investitorima tek nakon što zapadne u velike poslovne probleme.
"Treća je zapravo najgora situacija, kada ljudi jednostavno reaguju prekasno. Kada dođu kod nas, a već su u velikim problemima u svom poslovanju i 'zakasnili' su dvije godine", rekao je Buk.
Tada, dodaje, često slijedi pitanje zbog čega fondovi ne žele pomoći upravo kada je pomoć najpotrebnija.
"Odgovor je veoma jednostavan. Dođite tri godine ranije, dok još imate potencijal, dok ste još u razvoju, dok još možemo nešto napraviti", poručio je.
Kada kredit nije odgovarajući izbor?
Čuvalo je naglasio da izvor finansiranja mora odgovarati razvojnoj fazi preduzeća.
Kredit, prema njegovoj ocjeni, nije uvijek prikladan za kompanije koje tek razvijaju nove proizvode i tehnologije. Takve projekte treba pravovremeno usmjeravati prema vlasničkom finansiranju.
Drugu grupu čine preduzeća koja imaju potencijal za dalji rast, ali su već dostigla visoku ili optimalnu zaduženost.
Novi kredit mogao bi dodatno opteretiti njihovu sposobnost otplate, pa bi prikladnije rješenje moglo biti uključivanje investitora.
"Takvima je potrebno sugerisati da je za njih primjereniji smjer vlasničko finansiranje, bilo kroz pronalazak strateškog partnera ili putem investicionog fonda rizičnog kapitala", kazao je Čuvalo.
Da li ulazak partnera znači trajni gubitak dijela vlasništva?
Čuvalo je istakao da ulazak novog partnera ne mora značiti trajno odricanje od vlasničkog udjela.
Investitor može ući u preduzeće na određeni period, donijeti kapital, praktična znanja i iskustvo, a zatim izaći iz ulaganja nakon što kompanija ostvari dalji rast.
Takav izlazak, međutim, zavisi od dogovorenih uslova i ne znači da se udio automatski vraća prvobitnom vlasniku.
Osim novca, dolazak investitora podrazumijeva i promjene u upravljanju i profesionalizaciju poslovnih procesa.
Šta investitori očekuju od vlasnika kompanije?
Buk je objasnio da ulagači traže primjenu načela korporativnog upravljanja, jasnije procedure i odluke zasnovane na podacima.
"Tražimo od njega da primijeni neka načela korporativnog upravljanja koja nismo mi kreirali, nego smo ih jednostavno preuzeli i doradili prema praksama nekih velikih međunarodnih kompanija", rekao je.
Cilj je, dodaje, urediti način rada preduzeća.
"Pokušavamo strukturisati poslovanje, tačnije uspostaviti procedure i uvesti red u poslovanje, tako da se odluke ne donose stihijski, nego profesionalno, na osnovu podataka", naglasio je Buk.
Raste li interesovanje za vlasničko finansiranje?
Uprkos navedenim preprekama, sagovornici su izdvojili i pozitivan trend.
Interesovanje hrvatskih preduzetnika za vlasničko finansiranje znatno je veće nego prije pet godina. Vlasnici kompanija informisaniji su i otvoreniji za razmatranje ovog modela.
To otvara prostor za ulaganja u kojima kapital prati i promjena načina upravljanja, sa ciljem stvaranja stabilnije osnove za dalji razvoj.