Američka kompanija Torani, poznata po sirupima i aromama za napitke, osnovana je 1925. godine, a prema navodima kompanije za više od jednog vijeka poslovanja nije otpustila nijednog zaposlenog.
Kompanija je preživjela Veliku depresiju, Drugi svjetski rat, brojne ekonomske krize i pandemiju virusa korona. Danas proizvodi oko 450.000 boca sirupa dnevno, a njeni proizvodi dostupni su u više od 150 ukusa.
Sirupi Torani koriste se u kafi, koktelima i drugim napicima širom svijeta.
Od pet italijanskih recepata do 450.000 boca dnevno
Priča o kompaniji počela je u četvrti Nort Bič u San Francisku, poznatoj po velikoj italijanskoj zajednici.
Kompaniju su osnovali italijanski imigranti Rinaldo i Ezilda Tore, koji su 1925. godine, nakon posjete rodbini u italijanskom gradu Luka, u SAD donijeli pet ukusa sirupa koji tada nisu bili uobičajeni na američkom tržištu.
Na rani razvoj poslovanja uticala je i prohibicija u SAD, koja je trajala od 1920. do 1933. godine. Nakon njenog ukidanja, Torani se uključio u proizvodnju destilovanih alkoholnih pića, a Ezilda Tore postala je jedna od prvih žena u SAD koja se bavila njihovom obradom i pripremom za prodaju.
Veliki preokret dogodio se 1982. godine, kada je Toranijev sirup od vanile upotrijebljen za pravljenje jednog od prvih aromatizovanih late napitaka u čuvenom kafeu Trieste u San Francisku.
Okretanje tržištu specijalizovane kafe donijelo je kompaniji snažan poslovni zamah. Od početnih pet recepata, ponuda je narasla na više od 150 različitih sirupa, aroma i dodataka za napitke.
Danas Torani posluje u fabrici u San Leandru u Kaliforniji, površine oko 30.600 kvadratnih metara, gdje u prosjeku proizvodi oko 450.000 boca sirupa dnevno.
Tragedija koja je oblikovala kulturu kompanije
Poslovni uspjeh kompanije građen je i kroz veoma teške periode.
Godine 1938. suosnivač Rinaldo Tore iznenada je preminuo od srčanog udara. Ezilda je ostala sama sa dvoje male djece, ali je uz podršku porodice nastavila da vodi posao.
Taj događaj i danas se smatra jednim od temelja korporativne kulture kompanije.
Današnja izvršna direktorka Toranija Melani Dulbeko objasnila je za SFGate da su Ezildi tada najbliži poručili da će joj pomoći da podigne djecu i da će joj pomoći u poslu ako bude potrebno, ali da ona to može sama.
Takav odnos prema ljudima prerastao je u svojevrsni porodični DNK kompanije – uvjerenje da se u teškim vremenima svi drže zajedno kao porodica.
Tokom pandemije odbili poreske olakšice da bi sačuvali radna mjesta
Princip da su ljudi na prvom mjestu posebno je došao do izražaja tokom pandemije virusa korona.
Zatvaranje kafića i restorana teško je pogodilo prodaju Toranija, ali je rukovodstvo kompanije tražilo način da sačuva sva radna mjesta.
U isto vrijeme kompanija je sprovodila višegodišnji plan preseljenja u novi proizvodni pogon. Iako je bilo prijedloga da se fabrika preseli u drugu američku saveznu državu zbog nižih poreza i državnih subvencija, Torani je odbio da lokaciju bira isključivo prema troškovima.
Umjesto toga, prvo su analizirali gdje žive njihovi zaposleni i odredili područje u kojem nova fabrika treba da bude smještena kako radnici ne bi morali da se sele ili daju otkaz.
Kompanija je čak dvije i po godine unaprijed zaposlenima saopštila da je cilj da zadrže svih 100 odsto radnih mjesta. Radnici su bili uključeni i u planiranje novog pogona kako bi njihova radna mjesta bila prilagođena njihovim potrebama.
Kako je Dulbeko isticala za Stanford Graduate School of Business i Fortune, posvećenost zaposlenima na kraju koristi i samoj kompaniji jer joj omogućava veću otpornost u teškim vremenima.
Vještačka inteligencija nije razlog za otkaze
Novi veliki izazov sa kojim se suočava globalna ekonomija jesu automatizacija i vještačka inteligencija.
Dok mnoge kompanije otvoreno govore o smanjenju broja zaposlenih zahvaljujući novim tehnologijama, Torani ponovo bira drugačiji pristup.
Melani Dulbeko pridružila se kompaniji još 1991. godine, kada je Torani imao svega osam zaposlenih. Svjesna je da će vještačka inteligencija značajno promijeniti način rada, ali umjesto da tehnologiju koristi za smanjenje troškova i otpuštanje radnika, kompanija želi da zaposlenima omogući da budu produktivniji i preuzmu nove vrste poslova.
Dulbeko smatra da upravo decenije sigurnosti posla daju zaposlenima hrabrost da bez straha prihvate nove tehnologije.
"Većina kompanija prvo gleda finansijske rezultate, a ljude posmatra kao alat pomoću kojeg će ih ostvariti. Mi na to gledamo obrnuto – prvo gledamo ljude. I to za nas funkcioniše veoma dobro", rekla je Dulbeko, prenosi Blic.
Nakon više od jednog vijeka poslovanja, Torani tako ostaje primjer kompanije koja je globalni uspjeh gradila uz politiku dugoročnog zadržavanja zaposlenih, čak i u periodima velikih ekonomskih i društvenih kriza.