Najveći gubitnici naftnog rata između Saudijske Arabije i Rusije su američki naftaši, posebno proizvođači "crnog zlata" i "plavog energenta" iz škriljaca.
Najveći dobitnik bi mogla biti Kina kojoj bi niske cijene energenata mogle pomoći da brže i efikasnije oporavi svoju ekonomiju poslije epidemije korona virusa.
Kina je, inače, najveći potrošač nafte na planeti i više od 70 odsto svojih potreba za ovom sirovinom obezbijeđuje iz uvoza, što je čini i najvećim svjetskim uvoznikom "crnog zlata". A to što je poslije kurcšlusa koji je izbio 6. marta na sastanku kartela OPEK sa nečlanicama ove organizacije – između Saudijske Arabije i Rusije – nafta pojeftinila na manje od 30 dolara po barelu, moglo bi Pekingu ove godine da donese uštedu od oko bilion dolara – u odnosu na sumu koju su izdvajali tokom prethodnih godina za uvoz sirove nafte.
Od naftnog rata profitiraće kineska privreda
Zemlji koja je prva osjetila udarac korona virusa na nacionalnu ekonomiju to bi posebno prijalo sada, kada epidemija jenjava i državni vrh sve čini da bi ponovo pokrenuo privredu.
Kinezi su to, uostalom, već najavili prije desetak dana, kada su njihovi analitičari, ocijenjujući da će njihova ekonomija lakše prebroditi trenutnu krizu ako budu kupovali jeftiniju naftu, najavili da će rafinerije u Kini dodatno povećati uvoz naftnih sirovina.
Naravno, ova računica ima osnova samo ako nafta i dalje bude prodavana po cijeni od oko 30 i manje dolara po barelu. A u situaciji kada se epidemija koronavirusa u Evropi, Americi i ostatku svijeta tek rasplamsava, teško je vjerovati da će nafta poskupjeti. Čak i ako su se Saudijci i njihov princ prestolonasljednik Muhamed bin Salman dozvali pameti i shvatili da je inaćenje sa Rusijom oko određivanja budućih proizvodnih kvota sirove nafte i kontraproduktivno, piše Sputnjik.
"Mlijeko je već prosuto", kaže stara poslovica, tako da će i pored sve spremnosti Rusa da sjednu za sto i pregovaraju sa vrhom kartela OPEK i dogovore se o budućim zajedničkim potezima biti veoma teško "podići" cijenu nafte na nivo koji je imala početkom marta. Jer Saudijska Arabija i bliskoistočne zemlje, koje su je podržale u povećanju proizvodnje i snižavanju cijena za isporuke nafte posle 1. aprila doprinijele su prezasićenju tržišta.
A tražnja za naftom je pala zbog prekida ili svođenja na minimum avionskog, drumskog i željezničkog saobraćaja. Virus je najprije zaustavio turiste, potom fabrike, ljudi su milom ili silom zatvoreni u kućama, djeca ne idu u vrtiće, škole niti na fakultete, zaposleni, uglavnom, rade od kuća, mnoge firme šalju radnike na prinudne odmore, pišu se otkazi… Virus je paralisao planetu. Svjetski ekonomisti procijenjuju sveopštu recesiju. Krah. Masovna bankrotstva. Težak i dugotrajan oporavak.
Ne treba biti veliki stručnjak pa reć́i da bi nafta i bez neuspješnih martovskih pregovora članica OPEK-a sa Rusijom i zemljama koje ona predvodi ipak pojeftinila. Sigurno ne odmah. I vjerovatno ne toliko kao što se desilo – bar u prvo vrijeme.
Niske cijene nafte ne odgovaraju proizvođačima
Takođe je sigurno da negativne posljedice ovog nedogovaranja neće trpjeti samo zemlje prizvođači nafte koje čine OPEK+. Bio je to veliki udarac na američke naftaše, koji su tokom prethodnih nekoliko godina profitirali zbog toga što su se članice OPEK-a uspješno dogovorale sa Rusijom da smanjuju svoju proizvodnju i plasman nafte kako cijena ne bi pala na iznose manje od 30 dolara po barelu.
Cijena od i manje od 30 dolara po barelu, dakle, nikome od njih ne odgovara. Ne odgovara jer, sve zemlje izvoznice sirove nafte i prirodnog gasa su svoje budžete zasnivale na prihodu od izvoza ovih energenata. Bliskoistočne, zalivske zemlje čak 90 odsto svojih budžeta pune izvozom nafte i gasa.
Ti dogovori rezultirali su cijenom nafte koja je u pojedinim momentima bila oko 70 dolara po barelu. Prošlog mjeseca je bila između 50 i 60 dolara. Za Saudijsku Arabiju, koja je priželjkivala cijenu od 80 pa i 85 dolara to je bilo malo ali, ipak prihvatljivo (mada je njihov "Saudi Aramko" prošlu godinu završio sa minusom od 20 odsto u odnosu na rezultate poslovanja tokom 2018. godine). Čelnici ruskih naftnih kompanija mogu izdržati i cijene niže od 30 dolara po barelu. Ruski budžet projektovan je na cijeni barela od oko 40 dolara.
Amerikanci su zahvaljujuću dogovorima u okvoru OPEK+ povećali proizvodnju nafte i gasa iz škriljaca, povećavali svoj izvoz gasa, a ponovo su počeli i sa izvozom sirove nafte (poslije četiri decenije embarga). Međutim, američki naftni sektor sada je u velikoj krizi. Pogotovo mali proizvođači iz škriljaca, kojima prijeti bankrot.
Kina već ponovo podiže svoju privredu. Prije američko-kineskog trgovniskog rata, koji je prekinut negdje u vrijeme izbijanja epidemije u Kini, čekalo se da kineska ekonomija postane broj 1 na planeti.
Oporavak kineske biće i oporavak svjetske ekonomije
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) navodi da kineska ekonomija danas čini 17 odsto svjetskog bruto društvenog proizvoda (BDP), obim trgovinske razmjene sa Kinom čini 35 odsto ukupnog obima međunarodne trgovine, a 80 odsto globalne farmaceutske industrije zavisi od Kine i njene proizvodnje.
Sa cijenom nafte od oko 30 dolara po barelu Kina će mnogo jeftinije nadomjestiti zastoj od tri mjeseca, koliko je trajala epidemija. I biti pripremljena za novo nadmetanje sa SAD.
A da ironija bude veća, kineski privredni oporavak poslije ekonomskih teškoća koje im je nanio korona virus može biti i zamajac ostatku svijeta, pogotovo SAD, da brže izađu iz recesije.
(Sputnjik)