Tržište

Renesansa za časovničare (FOTO)

Renesansa za časovničare (FOTO)
Renesansa za časovničare (FOTO)

BERLIN - Pogled na pametni telefon je dovoljan. Nikome više ne treba klasičan ručni sat kako bi znao koje je doba. I upravo je to paradoks od kojeg profitiraju proizvođači skupih satova: "Žele ih baš zato što im ne trebaju".

Sjedište proizvođača satova "Junghans" u Šrambergu na jugu Njemačke je nekad bila najveća fabrika satova na svijetu, prije stotinak godina je tu bilo 3.000 radnika. Šezdesetih je čak 6.000 ljudi tu proizvodilo satove, ali onda je počela propast. Sve do kraja i stečaja 2008.

Ali nakon toga, objašnjava direktor Matijas Štoc, polako je ponovo krenulo. U međuvremenu se posluje u plusu. Sada zapošljavaju 127 radnika i prošle godine je promet porastao za 4,3 odsto na 24,5 miliona evra. U industrijskom području u Švarcvaldu se gradi, dio zgrade sjedišta kompanije se obnavlja.

Istorija firme "Junghans" je na neki način tipična za njemačke proizvođače satova. Nekad je to bila značajna industrijska grana, ali onda je došla konkurencija, prvo iz SAD, a onda i iz Azije. I tehnički se mnogo toga promijenilo tako da njemački proizvođači više nisu mogli da održe korak. Satovi nipošto nisu jeftini: "Junghans" se još smatra "srednjom klasom" i njihovi satovi koštaju negdje od 300 pa do 2.500 evra. Ali, zapravo još bolje ide proizvođaču kao što je "A. Lange & sinovi". Tamo cjenovnik tek počinje kod nekih 15.000 evra.

Ali, zašto nekome uopšte treba mehanički sat ako ima mobilni ili pomodni pametni sat? Vilhelm Šmit, direktor kompanije "A. Lange & sinovi", koja pripada švajcarskom koncernu "Richemont", tvrdi da takvi proizvodi uopšte ne utiču na njihovo poslovanje.

"Kod naših satova se vidi lijep paradoks: ljudi ih žele zato što im ne trebaju."

Tehnološkim razvojem je sat zapravo izgubio svoju temeljnu funkciju: da mjeri vrijeme. Ali utoliko je više naraslo njegovo značenje kao malog umjetničkog djela i statusnog simbola.

Doduše, iza njih su bila i veoma loša vremena, ali Šmit nam priznaje da je 2016. bila "dobra godina" uprkos turbulencijama na tržištu. Jer i oni, kao i drugi proizvođači luksuznih proizvoda, trpe zbog manje potražnje iz Rusije i Kine.

Manji proizvođači u srednjem segmentu cijena to ne osjećaju toliko. Tako i firma "Nomos", koja je kao i "A. Lange & sinovi" smještena u Glashiteu, "časovničarskom centru" Saksonije, povećala je svoj promet prošle godine za čitavu četvrtinu, a broj zaposlenih sa 70 na oko 300.

Porptarolka "Nomosa" Jasmin Denk kaže da je nova tehnika čak nešto pozitivno za njihov posao, jer mladi ljudi ne dolaze na pomisao da uopšte stave klasičan sat na ruku.

"Kad postanu stariji, onda možda otkriju sklonost za mehaničke satove", kaže Denk.

I direktor "Junghansa" Štoc govori slično: "Digitalni trend ima i svoj protivtrend. I od toga mi imamo koristi." U svakidašnjoj žurbi se mehanički sat doživljava kao nešto solidno, umijeće pravih majstora i trajne vrijednosti. Tilo Mile u svojoj manufakturi "Mile Grashite" zapošljava 55 radnika i kaže da kod mnogih ljudi postoji čežnja za "starim dobrim vremenima".

"Mehanički ručni sat odlično pristaje u tu čežnju, stvara protivtežu lovu na najnoviji pametni telefon."

I Štefan Henke, stručnjak za ovaj sektor, tvrdi da je jedini izlaz njemačkim proizvođačima da se usredsrijede na skupe i vrhunske satove. Jer u konkurenciji što jeftinijeg proizvoda, Njemačka nema šansi. "To je kao u automobilskoj industriji", kaže profesor Henke.

"Njemački automobili su zapravo skuplji od konkurencije, ali se ipak traže." (DW)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije