Hiper marketi i veliki tržni centri su preplavili domaće tržište i, dok na zapadu oni postoje odavno, naše potrošačko društvo još uvijek isprobava sve mogućnosti i nedostatke šopinga u ovakvim prodajnim objektima.
U savremenom šoping centru postoji sve što jednom običnom čovjeku treba: od prehrambenih prodavnica, preko butika sa odjećom, do frizerskih salona i kafića. Savremeni kupac sa sve manje slobodnog vremena voli da mu je sve na jednom mjestu: i parking, i prodavnica, i dječja igraonica, tako da nije čudo što se u malim radnjama najčešće kupuje samo najneophodnije, a da se sve ostalo nabavlja u velikim trgovačkim centrima. Vrijedne domaćice pažljivo sastavljaju svoj nedjeljni spisak, računaju budžet i raduju se porodičnom odlasku u nabavku. Međutim, u toj zamisli istraju samo rijetki ili oni najšktiji. Evo zbog čega.
Najprije, sama arhitektura tržnog centra pretpostavlja prostor u kom se apsolutno gubi osjećaj za vrijeme, pa zbog toga kupac gotovo uvijek ostaje duže nego što je planirao. Ukoliko i postoji tračak dnevnog svjetla na najvišem spratu ovakve građevine, ono je vješto „pokriveno“ vještačkim svjetlom tako da je nemoguće primjetiti da li je vani jutro, popodne, veče ili nevrijeme. Iz istog razloga su časovnici rijetkost na ovakvim mjestima, ili su postavljeni na manje vidljivijim mjestima.
U prizemlju ili ispod samog centra uvijek se nalazi parking, prostran, funkcionalan i besplatan. Na svakom ćošku se nalaze kolica, bankomati, mjenjačnice, i sve ono što obezbjeđuje bezbrižnu kupovinu. Na svakom spratu se obično nalazi više od jednog kafića ili restorana, gdje umorni od kupovine i hodanja, kupci mogu da odmore, a najčešće su pozicionirani ispred stepeništa, kako bi se ljudi „prepoznavali“ i „svraćali“ jedni druge. Tu je najčešće i dječja igraonica, takođe besplatna, da bi se umorne mame osjećale u kupovini kao u izlasku, rasterećene brige o kući i djeci. I nakraju, neizostavni besplatni Wi Fi.
Same rafe u hipermarketima su promišljeno raspoređene tako da vam prvi u ponudi stoje artikli koje nisu neophodni i koji se rjeđe kupuju, kako bi se višak novca unaprijed potrošio. Tek na kraju putovanja kroz ovu šoping avanturu nude se neophodni proizvodi zbog kojih se u nabavku i pošlo.
Nisu rijetke i tezge po prostranim hodnicima, koje nude sve ono zbog čega bi se odustalo od čekanja u redu neke posjećenije prodavnice: štandovi za pakovanje poklona, ponude cvjetnih aranžmana, balona, kutija...
U tržnom centru se može parkirati bicikl, zavezati i nahraniti pas, presvući beba, urediti frizura, platiti račun za telefon, jednom rječju: sve. Još kada se uzme u obzir gotovo porodični odnos koji je plasiran prema potrošačima ili članstva klubova potrošača sa karticama i brojnim pogodnistima, mjesto trgovine bezuslovno zauzima jednu od najvažnijih pozicija u životu prosječnog čovjeka.
Ono što se krije iza ovakve korisne, praktične i velikodušne ponude, naravno, uvijek ide na veliku korist trgovaca, a manju potrošača. Novcem je ovu srazmjeru lako izračunati, ali ono o čemu svaki kupac mora da napravi vlastiti proračun je, zapravo, koliko se sopstvenog vremena opravdano provodi na ovim mjestima, koja su bez svježeg vazduha, bez dnevnog svjetla, sa vještački kontrolisanom temperaturom (na koju ljekari u posljednje vrijeme najšeće skreću pažnju). Takođe, nije zgore razmisliti i o tome koliko se sedmično vremena provodi u igri sa svojom djecom, prirodi, druženju sa porodicom i prijateljima.
Kakav god bio, konačni račun je uvijek neočekivan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.