BEOGRAD - Tržište dostave hrane naručene putem mobilnih aplikacija u Srbiji vrijedi oko 10,8 miliona evra mjesečno, rečeno je na današnjem onlajn panelu posvećenom usponu mobilnih aplikacija za dostavu hrane u Srbiji.
Do ove računice je Centar za istraživanje javnih politika došao na osnovu podataka da u Srbiji ima oko 356.000 korisnika aplikacija za dostavu hrane, da oni u prosjeku hranu naručuju 2,7 puta mjesečno i da dostave prosječno vrijede oko 1.300 dinara.
Iznoseći ostale podatke dobijene istraživanjem Centra u ovoj o oblasti, Ljubivoje Radonjić je naveo da se najviše naručuje brza hrana, za čiju pripremu nije potrebno puno vremena kao što su pice, burgeri, tjestenine.
"Naši ispitanici kažu da poručivanjem ovakve vrste hrane žele da počaste sebe nakon napornog radnog dana ili da obraduju ukućane ili goste", rekao je Radonjić.
Naveo je da hranu više poručuju žene nego muškarci.
Kada je riječ o uticaju pandemije na ovo tržište, istakao je da je on veliki, pošto je 20 odsto ispitanika reklo da je u martu i aprilu lane, dakle za vrijeme vanrednog stanja, prvi put počelo da koristi aplikacije za dostavu.
"Tu je veliki udeo i ostalih korisnika, preciznije 38 odsto tzv. starih korisnika, koji su aplikacije koristili i pre pandemije i koji su rekli da su tokom lokdauna češće koristili aplikacije za dostavu", istakao je Radonjić.
Spisak roba koje se mogu poručiti putem aplikacija je ograničen, a sekretar Udruženja za elektronske komunikacije i informaciono društvo Privredne komore Srbije (PKS) Marjan Stojanović je vezano za to, naveo da je u PKS razgovarano kako lijekovi koji se ne izdaju na recept mogu da se naruče.
"Ne mogu da se naruče ni medicinska sredstva, kao što je recimo toplomer", ukazao je on.
Ukazano je i na nedefinisan radno-pravni položaj dostavljača hrane odnosno kurira.
Vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, Bojan Urdarević je istakao da naše radno zakonodavstvo ovu tematiku ne definiše i ne poznaje.
"Naš Zakon o radu počiva na tradicionalnoj deobi između zavisnog i nezavisnog rada. Onaj ko je u zavisnom radu uživa radno-pravnu zaštitu, a onaj ko je nezavisan, izuzet je iz nje", rekao je profesor Urdarević.
Dodao je da dostavljači i kuriri ne spadaju ni u jednu od ove dvije grupe, već se nalaze između njih i bilo bi ih najpravilnije definisati kao ekonomski zavisne samozaposlene.
Među brojnim problemima sa kojima se dostavljači suočavaju iskristalisao se i problem parkiranja po gradu, pa je plaćanje kazni za nepropisno parkiranje unaprijed ukalkulisano u njihovo poslovanje.
Rečeno je da bi država trebalo da nađe rješenje za ovaj problem, a Marjan Stojanović iz Privredne komore Srbije je naveo da PKS u Beogradu o tome razgovara sa gradskim vlastima i ukazao da dostava kurira nije isto što i jutarnja dostava hrane prodavnicama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.