Moji prvi prijatelji na Facebooku, u toj novoj dimenziji, bili su ljudi koji se bave humorom i satirom. I dok su aforističari ipak ograničeni jezikom, dotle je jezik karikature univerzalan, pa su i moji Facebook prijatelji, iz tih svjetova, s mnogo šireg područja u odnosu na nekadašnji jugoslovenski prostor.
Leila Alaj (Alayi) je Iranka. Već gotovo deceniju traje naše druženje na Faceu, koje je preraslo u iskreno poštovanje i prijateljstvo. Bili smo, međusobno, podrška u nekim teškim životnim momentima, pa tako i sada u jeku pandemije virusa korona. Ova mlada žena predaje slikarstvo u Umjetničkoj školi u Tabrizu, a pored toga vodi i veoma informativan i posjećen portal, koji prati sva dešavanja u svijetu u vezi s karikaturistima, izložbama, konkursima i manifestacijama. I sama organizuje takva dešavanja u svom gradu, na kojima gostuju velikani svjetske karikature.
Druženjem i upoznavanjem ruše se barijere predrasuda i grade mostovi povjerenja i prijateljstva među ljudima, ali i narodima. A, mi zaista premalo znamo o Iranu, velikoj zemlji 7.000 godina duge istorije, na čijem tlu su nastajale prve ljudske civilizacije. Iran je multietnička zemlja u kojoj su najbrojniji Persijanci i čine 51% ukupne populacije. Drugi narod po brojnosti su Azeri sa 24% udjela u stanovništvu, od ukupno 80 miliona duša, koliko je pobrojano na popisu 2013. Iran je islamska republika i čak 98% stanovništva su muslimani (89% šiti, a 9% suniti), dok preostala dva procenta čine pripadnici stare zoroastrijske vjere, Jevreji i hrišćani.
Država je podijeljena na 31 provinciju. Leilin Tabriz je jedan od najstarijih gradova Bliskog istoka i bio je veliki i bitan centar tokom cijele svoje istorije, a pohodio ga je i čuveni Marko Polo na svom putovanju na Daleki istok. U Tabrizu je i najstariji pokriveni bazar na svijetu, danas pod zaštitom UNESCO-a. Ovaj četvoromilionski grad nadaleko je poznat i po svojim svilenim ćilimima. Vrijedne ruke Tabrižana otkale su čak dva cjelokupna Kur'ana metodom tkanja ćilima, za šta je bilo potrebno mnogo godina strpljivog rada, pošto je svako slovo apsolutno čitljivo.) Tabriz je ujedno i glavni grad provincije Istočni Azerbejdžan. Leilu nikada nisam pitao za nacionalnost, pošto takva pitanja smatram neumjesnim, ali znam da ona, pored persijskog (farza) govori i azerbejdžan turski.
Na listi UNESCO-a kao svjetski spomenici materijalne kulture, pored spomenutog bazara u Tabrizu, nalazi se još 16 građevina ili mjesta širom Irana. Nama eventualno mogu biti poznati ostaci Persepolisa, drevne prijestonice Persije, a za nabrajanje i opisivanje svih ostalih, naravno, ovog puta nemamo dovoljno prostora, ali ću pomenuti još jednu građevinu, u susjednoj provinciji Zapadni Azerbejdžan. Radi se o jermenskom, pravoslavnom manastiru, koji datira iz sedmog stoljeća. Jermeni su, dakle, ona mala hrišćanska zajednica koja vijekovima živi u miru sa, kako to i sami Iranci ističu, muslimanskom braćom.
Ako procente Azerbejdžanaca, koji pretežno žive u ove dvije provincije Irana, pretvorimo u brojke, zaključićemo da mnogo veći broj pripadnika ovog naroda živi u Iranu nego u Republici Azerbejdžan. Sa druge strane, i Jermena je četiri puta više u dijaspori nego u matičnoj državi, a najznačajnija jermenska dijaspora je u Francuskoj. Poznati francuski fudbaler Đorkaef i čuveni šansonjer Šarl Aznavur(ijan) jermenskog su porijekla.
Zamrznuti sukob u Nagorno-Karabahu, koji je krajem septembra prerastao u otvoreni i žestoki rat, s velikim gubicima na obje strane, nije samo izazov prema Rusiji i njenim interesima u njenom predsoblju, već bi mogao poslužiti, ako malo dublje promislimo, i za ozbiljnu destabilizaciju Irana iznutra. Iran igra bitnu ulogu na Bliskom istoku, ali ima i ozbiljne rivale. Prije svih, Sjedinjene Države i njihove saveznike Izrael i Saudijsku Arabiju. Sve ozbiljniji takmac Iranu bi mogla biti i Turska, koja se otvoreno, doduše ne i vojno, svrstala na stranu Azerbejdžana u sukobu s Jermenima. Turska se sve više želi nametnuti kao velika regionalna sila, a koja se zbog toga sve više politički zamjera Rusiji, što vidimo i u Libiji i Siriji, pa i sada u Nagorno-Karabahu, iako s Rusijom ima zajedničke i značajne ekonomske interese. (U tom svjetlu možemo posmatrati i netom danu Putinovu izjavu da u visokoj politici nema prijateljstva. A, mi bismo na tu izjavu dodali, taman da ti i neko spasi glavu i upozori na državni udar.) Turska se sve više sukobljava i s Francuskom zbog spornih teritorijalnih voda u Mediteranu, ali i zbog sukoba s Jermenima. Sigurno da Iran ne gleda sa simpatijama tursko uplitanje u regionu, posebno ovo posljednje.
Primjetno je da se u svijetu neprekidno miješaju karte i vrše nove preraspodjele uticaja. U tim igrama i sukobima velikih i ambicioznih, male zemlje i narodi su sve češće kolateralna šteta. I zato, umjesto da se naslađujemo jermenskim ili azerbejdžanskim žrtvama, pokazujući da smo valjda dobre sluge dalekih gospodara, molimo se da prevlada razum i da se postigne pravedan i trajan mir između Jermena i Azera. (Nagorno-Karabah jeste teritorija Azerbejdžana s većinskim jermenskim narodom. Po ranijim sporazumima, Nagorno-Karabah bi trebalo da se reintegrisatiše u Azerbejdžan, uz suštinsku autonomiju.) Mi na takva dešavanja, naravno, nemamo nikakav uticaj, ali barem pokažimo vlastito ljudsko dostojanstvo. Ako ga još imamo.
(Autor je satiričar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.