Kolumne

Kako se ruše Tužilaštvo i Sud BiH

Branko Perić
Branko Perić

Prije tri godine kroz medijski linč FTV propušten je glavni tužilac Tužilaštva BiH Marinko Jurčević. Nekoliko mjeseci nad njim su se iživljavali novinari istraživači političkog magazina "60 minuta".

Nakon toga pozvao ga je zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan u staklenu salu OHR-a i saopštio mu da "oni" imaju dokaze o njegovim vezama s kriminalcima. Zatražio je od glavnog tužioca da podnese ostavku. Jurčević je otišao na bolovanje i nikad se više nije vratio u Tužilaštvo. Podnio je ostavku. Niko nikada nije pokrenuo postupak protiv njega i dokazao njegove veze s kriminalnim krugovima. Tajnu znaju samo novinari FTV-a i Rafi Gregorijan.

Nakon uspješne likvidacije Jurčevića, došao sam i ja na red. I ja sam za novinare istraživače bio "član bande", "zaštitnik ratnih zločinaca iz Doboja" (Mića), "Dodikov spavač u Sarajevu", "lažov"... Istina, Rafi Gregorijan me nije pozivao u staklenu salu. Ni o mom "kriminalu" niko se nije oglasio. VSTS je zaključio da medijski napadi na mene, iako neprimjereni, nisu ugrožavali moju sudijsku nezavisnost, a Regulatorna agencija za komunikacije (CRA) da su se novinari bavili "analitičkim novinarstvom i da je kontinuitet bio način da se javnosti omogući da formira vlastiti sud". Kakav medij, takav i regulator!

Danas kroz medijski linč na istoj televiziji, u istoj emisiji, prolazi glavni tužilac istog tužilaštva Milorad Barašin. U nastavcima, kao u turskoj sapunici, javnosti se servira priča kako je Barašin uvezan s kriminalnom grupom koja se bavila izvozom noružanja i vojne opreme u zemlje pod embargom UN-a. (Zlonamjerni će se pitati zašto su samo Srbi i Hrvati u državnom pravosuđu trn u oku FTV-a.)

Možda Milorad Barašin ima veze s trgovcima oružja!? Možda je od njih dobio i novac, kao što novinari najavljuju u nastavku pljuvačkog serijala. Kriminalci vole da korumpiraju ljude od moći. Ne vjerujem da je Barašin od te vrste, ali sve je moguće! Ako takvi dokazi postoje, oni moraju biti u rukama obavještajnih i policijskih službi (novinar istraživač pominje snimke u restoranu i transkript telefonskog razgovora!?). Jasno je da su mogli dospjeti u "60 minuta" samo iz njihovih kanala.

A u tome i jeste problem ove države! Državne institucije koje bi trebalo da se bave kriminalom nisu u službi zakona nego su servisi političkih centara u službi političko-partijskih likvidacija. Ozbiljna služba u ozbiljnoj državi dostavila bi povjerljive podatke za Barašina VSTS-u, kantonalnom tužiocu i ministrima pravde i bezbjednosti. Možda i Predsjedništvu države, stvar je ozbiljna! Ovi bi protiv Barašina poveli krivični i disciplinski postupak kako to zaslužuje svako ko se bavi kriminalom i zloupotrebljava službeni položaj. Kada se postupak pokrene, mediji bi dobili informacije i obavijestili javnost. To bi bila snažna poruka građanima ove zemlje da držvne institucije funkcionišu i da nema nedodirljivih, makar bili i tužioci. Za povjerenje u prasvosudni sistem ne bi bilo boljeg slučaja.

Ali, pošto sarajevska političko-medijska čaršija ima svoje nevidljive zakone, priča o Miloradu Barašinu ide nekim drugim tokom. Vjerovatno ima političke, a ne pravne ciljeve. Nije mi namjera da se njima bavim. Suviše je odvratno da bi se čovjek upuštao u moralni provizorij na kome počivaju ovdašnje politike.

Mučno mi je i od javnog piskaranja. Oglašavam se da umirim vlastitu savjest još jednim upozorenjem da se na ovaj i ovakav način ruše Sud i Tužilaštvo BiH! Ko može imati povjerenje u Tužilaštvo BiH na čijem čelu su od osnivanja nedostojni ljudi, kako to poručuju novinari istraživači s FTV-a? Ko može imati povjerenje u Sud BiH u kome su sudije korumpirane i zaštitnici kriminalaca i ratnih zločinaca? I kakve su to institucije koje su izabrale takve tužioce i takve sudije? I zašto se njihovim kriminalom i nepodobnostima ne bave nadležne državne institucije, nego to čini FTV?

Sudu i Tužilaštvu BiH bilo je neophodno osigurati snažnu javnu podršku i povjerenje svih građana. Javni mediji koji su to mogli i trebali da urade, činili su sve da ove institucije javno diskredituju. Sa slučajem Milorada Barašina državno pravosuđe je teško potkopano. Više nije važno ko je to učinio i da li je imao takvu namjeru. Politike se često suoče s posljedicama koje nisu željele.

(Autor je sudija Suda BiH)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije