Svemirski letovi izraz su čovjekove neprekidne težnje da postavlja nove granice u otkrivanju neotkrivenog, istraživanju neistraženog, želje da ostavi tragove svog postojanja, ali i da ostvari korist i pokaže svoju moć.
Vrelog julskog dana 1969, zadivljen i zaprepašten prizorom, dok je komentarisao lansiranje "Apola 11", legendarni Milivoj Jugin je uzviknuo: "Ljudi, ovo je užasno... i veličanstveno!" Zaista, bio je to jedan od najuzbudljivijih trenutaka ljudske civilizacije, čovjek je krenuo put drugog nebeskog tijela.
Ali, kosmička era započela je znatno ranije i otvorili su je Sovjeti. Prvi objekat koji je čovjekov um podigao u svemir bio je sovjetski satelit "Sputnjik 1". Dogodilo se to 4. oktobra 1957, šesnaest dana nakon stogodišnjice rođenja Ciolkovskog, oca astronautike. Mjesec dana kasnije, "Sputnjik 2" u orbitu je ponio kerušu Lajku. Ubrzo su se u svemirsku utrku uključili i Amerikanci, ali su po pravilu kasnili za Sovjetima, koji su 12. aprila 1961. napravili novi veliki iskorak i u svemir poslali prvog čovjeka. Bio je to Jurij Gagarin! Svojim svemirskim brodom "Vastok 1", obletio je Zemlju za 108 minuta i upisao se u besmrtnike. Uslijedili su novi letovi u orbiti i letovi bespilotnih letjelica prema Mjesecu i drugim planetama.
Isfrustrirani stalnim kašnjenjem za Rusima, Amerikanci su slanje ljudi na Mjesec proglasili za svoj glavni cilj. Započeli su novi kosmički program, "Apolo". Ulagana su ogromna sredstva, sabrano je sve raspoloživo znanje. (Ovih dana, Amerikanci ističu velike zasluge sedmorice Srba za ostvarenje programa "Apolo") Ipak, nije izbjegnuta i jedna tragedija. Astronauti Grisom, Vajt i Čafi, smrtno su stradali prilikom probnih testiranja na zemlji. Ipak, njihova žrtva nije bila uzaludna. Najprije je napravljeno nekoliko letova "Apola" u Zemljinoj orbiti, bez posade i sa njom, da bi decembra 1968. "Apolo 8" stigao u Mjesečevu orbitu i kružio oko ovog prirodnog Zemljinog satelita. U novoj misiji "Apolo 10" ponovio je sve to i približio se Mjesecu na svega 15 kilometara. Bio je to preludijum za Mjesec, uvod u istorijski trenutak.
Konačno, 16. jula 1969. godine, moćna raketa "Saturn 5", ponijela je "Apolo 11". Posadu broda sačinjavali su Nil Armstrong, Edvin Baz Oldrin i Majkl Kolins. Četiri dana kasnije, stigli su u Mjesečevu orbitu. Armstrong i Oldrin, modulom "Orao", odvojili su se od "Apola" i spustili na površinu Mjeseca. Malo je poznato da je autor čuvene Armstrongove rečenice, kada je stupio na Mjesečevo tlo,"Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo", u stvari čuveni pisac naučne fantastike Artur Klark! Prva misija uspješno se i bezbjedno vratila na rodnu planetu 24. jula 1969.
Do decembra 1972. još šest misija upućeno je na Mjesec, s tim da jedna od njih, (Apolo 13) zbog ozbiljnih problema, curenja kiseonika iz broda, nije dosegla cilj i za dlaku je izbjegnuta tragedija.
Zbog ogromnih troškova, program "Apolo" je zaustavljen i gotovo potpuno zaboravljen, da bi ovih dana, na pola vijeka od istorijskog događaja, ponovo dospio u žižu javnosti. Kako je nekada Kenedi za cilj postavio osvajanje Mjeseca, tako je sadašnji američki predsjednik Donald Tramp za sljedeći cilj odredio Mars! Iako se čini preskupim, previše rizičnim i preambicioznim, čovjekov povratak na Mjesec preduslov je jedne takve misije.
Postoje i oni, u svijetu, a pogotovo kod nas, koji vjeruju u teorije zavjere i smatraju da je istorijska misija "Apola 11" uspješno realizovana u nekom od holivudskih filmskih studija. Čovjek, naravno, ne treba ništa prihvatati zdravo za gotovo, mnoge istine pokazale su se lažima, ali najveći argument na strani Amerikanaca je ćutanje Sovjetskog Saveza. Sovjeti, u to vrijeme najljući rival SAD, bili su u mogućnosti da prate misiju "Apola 11", ali nijednog trenutka nisu osporili američki uspjeh...
A, još jedan "jubilej" očekuje nas ovih dana. Naime, 11. avgusta navršiće se dvadeset godina od potpunog pomračenja Sunca. Kod nas je bilo vidljivo 90-95%. I dok su u svijetu sa zanimanjem pratili nesvakidašnji prirodni fenomen, stanje kada se Mjesec nađe između Sunca i Zemlje i napravi nam sjenu (dakle, opet je Mjesec u glavnoj ulozi), dotle su se ljudi kod nas, isprepadani medijskom halabukom o smaku svijeta i sličnim glupostima, posakrivali po kućama, spustili roletne i navukli žaluzine. Podsjetiću na nadrealnu sliku opustjele Banjaluke, tog 11. avgusta 1999. Oblaci nisu dozvolili da se Sunce i pomračenje mogu najbolje pratiti pomoću atestiranih naočala, ali sam zato koračao praznim ulicama našeg grada, susreo nekoliko policijskih automobila u patroli, nekoliko studenata u domu i tek ponekog, ali baš ponekog, prolaznika.
Kako god iskreno vjerovanje čovjeka oslobađa od praznovjerja, isto tako čovjekovo dovoljno poznavanje osnova nauke oslobađa od robovanja neznanju i manipulacijama svake moguće vrste.
(autor je satiričar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.