Kolumne

Narativna ekonomija

Saša Stevanović
Saša Stevanović

Prije dvadesetak dana Kristalina Georgijeva, izvršni direktor Međunarodnog monetarnog fonda, na društvenoj mreži Twitter prikazala je svoj razgovor sa Robertom Šilerom - dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomiju.

Na jednoj od prikazanih slika držala je interesantnu knjigu. Naziv knjige bio je "Narativna ekonomija". Autor knjige je profesor Šiler. Kada ljudi takvog kalibra raspravljaju o idejama, ljudska radoznalost tjera da se sazna više.

U knjizi su iznesena interesantna zapažanja na koji način priča, naracija, oblikuje ekonomsku stvarnost. Ideje u knjizi ukazuju na interesantne fenomene globalnog karaktera.

Fenomene kojih ni mali ekonomski sistemi, kakav je ekonomski sistem Republike Srpske, nisu lišeni. Fenomeni poput panike i povjerenja, zlatnog standarda i bimetalizma, vještačke inteligencije i radnih mjesta, sloma tržišta nekretnina, berzanskih balona, bojkota profiterstva i zlih poslova… Razumijevajući da se u centru svake ekonomije nalazi običan čovjek, potrošač, jedinka, preduzetnik, možemo početi raspravu o sudbini ekonomije.

Ukoliko je potrošač ili preduzetnik sam, ugrožen, izložen neizvjesnosti, novoj situaciji koja nije viđena u prethodnih 100 godina (zadnja pandemija koja je uticala na ekonomsku recesiju zabilježena je prije 150 godina), njemu treba pomoći. Njemu se mora pomoći. Može se pomoći na dva načina. Prvi način je uticaj na njegovu percepciju realnosti. A drugi način je probuditi vjeru da u ekonomskom sistemu neko zna šta radi.

Da bi pomoć bila efektna, potrebno je razumjeti kontekst događaja i njegovu refleksiju na ekonomiju. Kontekst sadašnjih ekonomskih dešavanja možemo posmatrati kroz prizmu ideja iznesenih u navedenoj knjizi profesora Šilera. No pođimo redom.

Džon Majnard Kejnz, za neekonomiste nebitan lik, ali za ekonomiste jedan od apostola ekonomske nauke, svoju popularnost duguje naraciji koju je pretočio u knjigu "Ekonomske posljedice mira".

Ovo predstavlja jedan od prvih oblika narativne ekonomije. Knjiga za koju se smatra da je identifikovala ekonomske uzroke koji su doveli do Drugog svetskog rata. Na krilima svoje slave predložio je ideje na osnovu kojih su nastala nadnacionalna tijela poput Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda itd.

Cilj ovih tijela je sprečavanje ekonomskih uzroka koji mogu dovesti do globalnih sukoba. Cilj ovih tijela je prilikom njihovog osnivanja bio da se izbjegne treći svjetski rat, a sada ih možemo iskoristiti kao baze podataka na osnovu kojih možemo kreirati naracije i pokušati izbjeći ekonomski armagedon današnjice. Njihove baze su jedne od najdužih i najobuhvatnijih te su najpodložnije kritici i najbolja osnova za kreiranje novih ekonomskih ideja i naracija.

Da bismo jasnije odredili šta je narativna ekonomija, potrebno je definisati šta je naracija. Naracija je pisani ili izgovoreni komentar putem kojeg se određeni sadržaj približava publici. Ukoliko se neki ekonomski fundament približi putem medija na jasan način publici i običnom čovjeku, povećava se uticaj te vijesti i oblikuje stvarnost. Ukoliko se to ne učini i pojedinac se ostavi sam, ne pružaju mu se informacije, tada se količina neizvjesnosti povećava, što rezultuje špekulacijom koja neizvjesnost podgrijava, gotovo uvijek u negativnom smjeru.

Dolazimo do zaključka da su novinari - "vratari" javnog mnjenja - ključni saveznici u kreiranju ekonomske stvarnosti ili iluzije, da su oni jedan od najboljih saveznika ekonomske ekspanzije i značajan uzrok moguće recesije. Rezultat novinarskog rada je vijest. Vijesti se stalno mijenjaju, stalno se stvaraju nove priče, a one utiču na ponašanje pojedinaca. Ukoliko je taj intenzitet konstantan i u pogrešnom smjeru, postoji velika vjerovatnoća da ćemo svi biti u problemu.

Uzmimo primjer novčane mase u BiH koja u poslednjih 20 godina raste po stopi od 14%, a ekonomska aktivnost raste po stopi od 6%. Uz činjenicu da je inflacija 2% u istom period jedino razumno objašnjenje je da se obrt novca smanjuje. Manje se troši i investira, ne samo kod nas, nego je ovo globalni trend usljed činjenice da se neizvjesnost povećava, količina dnevnih informacija povećava, a mozak čoveka je ostao na istom ili približnom istom nivou i nije ih moguće dovoljno brzo obraditi.

U ovakvoj atmosferi jedno od rešenja je iskonski odgovor čovjeka na strah, a to je da se pravi mrtav ili da pobjegne. Rješenje na sve veći broj informacija i vijesti je čekanje, čekanje boljih vremena za veću potrošnju ili za investiciju ili bježanje na neko drugo mjesto. Javljanjem fenomena lažnih vijesti i njihove karakteristike da se brže šire nego tačne vijesti, u odsustvu kritičkog razmišljanja samo usložnjavaju probleme. Ekonomija kao nauka rješenja mora da traži iz drugih nauka. To je trend u razvoju nauke tzv. multidisciplinarnost.

Na osnovu prethodnog izlaganja, za ove prostore otkrivamo još jedan problem, a to je struktura obrazovnog sistema koji znanje bazira na intenzitetu i specijalizaciji, dok sadašnjost traži ekstenzitet i multidisciplinarnost. Izuzetno dobar primjer fenomena narativne ekonomije predstavlja i planetarno poznati bitkoin, fenomen koji je sličan fenomenu bimetalizma u SAD.

Bitkoin svoju vrijednost duguje "priči" o decentralizaciji novca, svoju popularnost duguje anarhistima - odnosno ljudima koji su protiv sistema. Bitkoin je izraz težnje da se na miran način uspostavi anarhija i sloboda. Vrijeme će pokazati da li je koncept bitkoina održiv, ali je pravi primjer narativne ekonomije, popularnosti i epidemije jedne ideje. Ideja koja na vjerovanju u tu ideju kreira vrijednost. Ukoliko je vjerovanje koncept koji stvara vrijednost gdje je realno nema, onda je i suprotan fenomen moguć.

Nevjerovanje ubija vrijednost tamo gdje je realno ima. Bez poznavanje principa kojim se dešava epidemija popularnih i često lažnih naracija, teško je razumjeti ekonomske promjene i ekonomska ponašanja. Kako drugačije objasniti činjenice da društvo koje, ukoliko samo svoju organizaciju poljoprivredne proizvodnje podigne na nivo 50% moderne poljoprivredne proizvodnje, može prehraniti populaciju koja je četiri puta veća od trenutne. Da u društvu u kojem javni sektor ima na svojim računima 700 miliona KM, a postoji "strah" o mogućnostima bankrota tog sektora. Da društvo u kojem je sedam milijardi KM investirano u nekretninama u kojima niko ne živi, a prisutno je siromaštvo.

Da društvo koje gotovo polovinu proizvedene električne energije izvozi ima prosječne stope ekonomskog rasta koje su ispod 3%. Da društvo gdje je 40% radno sposobnog stanovništva uključeno na tržište rada i izdržava cjelokupnu populaciju od koje je četvrtina starija od 65 godina. Priče našeg vremena se često mijenjaju, utiču na naše živote, na naš način ponašanja, ukoliko su zarazne, brže se šire, ukoliko su lažne, prave štetu, jer sve što je zasnovano na laži na kraju uzrokuje štetu.

Za priču našeg vremena mudri smatraju da će prvi put u istoriji rješenje biti u pameti, a ne u novcu… Iskusni znaju da smo se pameti odrekli i otjerali je na margine, a nova energija želi sve da postavi ispravno, fino i ispočetka. Treba se nadati da će sutra priča i naracija mudrih, iskusnih i novih krenuti u ispravnom pravcu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije