Kolumne

Nejednakosti u humanom razvoju u 21. vijeku

Steliane Nedera
Steliane Nedera

Razvojni program Ujedinjenih nacija objavio je godišnji Izvještaj o humanom razvoju (engl. HDR), posebno važan zbog dva razloga: uključuje multidimenzionalni indeks siromaštva za 2019. godinu, koji je UNDP razvio skupa s Oksfordskim univerzitetom, te predstavlja nove pristupe razumijevanju i adresiranju nejednakosti - što je predmet Cilja održivog razvoja br. 10.

Nejednakosti u ljudskom razvoju predstavljaju prepreku ostvarenju Agende za održivi razvoj 2030 i više su od razlika u dohotku i zdravlju. Ne mogu se sagledati korištenjem zbirnih, jednodimenzionalnih mjerenja. Takođe, one će oblikovati okruženje za ljude koji će živjeti u 22. vijeku. Zato istraživanje nejednakosti mora ići van okvira dohotka, prosjekā i današnjice.

Van okvira dohotka

Nejednakosti u dohotku i bogatstvu često prerastaju u političku nejednakost, dijelom i zbog toga što nejednakosti smanjuju političko učešće, dajući više prostora određenim interesnim grupama da odluke oblikuju u vlastitu korist. Povlašteni mogu zarobiti ukupni sistem oblikujući ga tako da odgovara njihovim željama, što potencijalno dovodi do još više nejednakosti. Asimetrije moći čak mogu dovesti do sloma institucionalnih funkcija, slabeći učinkovitost politika. Kada su institucije pod kontrolom bogatih, građani su manje spremni biti dijelom društvenih ugovora. A kada se ovakva slabija spremnost pretoči u manju stopu plaćanja poreza, time se umanjuje sposobnost države za pružanje kvalitetnih javnih usluga. Navedeno, zauzvrat, može dovesti do većih nejednakosti u zdravstvu i obrazovanju. Kada se vladajući sistem percipira kao nepravedan, potencijalno iz razloga sistemskih isključivanja ili klijentelizma, ljudi su skloni povlačenju iz političkih procesa, što za posljedicu ima jačanje utjecaja elita.

Kontinuirane nejednakosti mogu narušiti i sociopolitičku stabilnost i demokratsku vladavinu, što je vidljivo u podacima ankete za ovu regiju, koji ukazuju na veliku zabrinutost javnosti za kvalitetu upravljanja, posebno u percepciji korupcije i nejednakosti pred zakonom. Pitanja nejednakosti su istinski goruća u regionu upravo zbog zabrinutosti oko kvalitete upravljanja, zajedno s visokom stopom neformalnog i nesigurnog zaposlenja, nedostacima u socijalnoj zaštiti, te iseljavanjem kvalificiranih i mladih osoba.

Van okvira prosjeka

Bosna i Hercegovina je prema Ginijevom koeficijentu unutar prosjeka za zapadni Balkan, ali pogledajmo manje apstraktan način razumijevanja nejednakosti: sagledajmo trend raspodjele dohotka tokom vremena. U 1984. godini donja polovina stanovništva je dobivala oko 29% nacionalnog dohotka, dok je 10% na vrhu skale dobijalo otprilike 23%. U periodu od 1984. i 2004. godine omjeri su bili potpuno obrnuti. Naime, donjih 50% je palo na 23%, dok je udio prvih 10% porastao na 32%. Premda je efekat oporezivanja smanjio nesrazmjer nakon 2005. godine, on nije preokrenuo radikalni pomak prihoda sa donje polovine stanovništva prema vrhu. Danas u BiH otprilike 18% stanovništva živi ispod granice siromaštva (60% prosječnog dohotka), a 30% je suočeno sa neizvjesnošću, živeći iznad granice siromaštva, ali uz rizik da će pasti ispod nje.

Ginijev koeficijent nije iskustven ljudima, ali ono što jeste je njihov osjećaj položaja, dostojanstva i vrijednosti u društvu i način na koji mogu živjeti, komunicirati i razmišljati o svojoj i budućnosti svoje djece. Inkluzivno društvo je ono u kojem su obrazovanje, zdravstvena zaštita, smisleno zapošljavanje, socijalne usluge, kontakti i briga podjednako dostupni, pristupačni i prijemčivi prema svima kojima prijeti rizik ili su u stanju potrebe. Dramatični poslijeratni pomak u raspodjeli dohotka i radikalno povećanje nejednakosti pogodili su svaki sektor društva u zemlji, pogoršali nove i stare predrasude, napetosti i podjele, što sve skupa u kombinaciji postaje važan faktor koji ljude tjera iz BiH. Ako se to nastavi, nesumnjivo bi se dodatno spriječio i ukupni napredak zemlje.

U svakom sektoru - zdravstvu, obrazovanju, zapošljavanju i socijalnoj zaštiti - nalazimo obrasce nejednakosti između muškaraca i žena, između stanovništva urbanih i ruralnih područja, među regijama i kantonima, između većinskih i manjinskih etničkih grupa.

Van okvira današnjice

Mnoge analize se fokusiraju na prošlost ili na sadašnjost, današnji trenutak, tu gdje se nalazimo. Ali svijet koji se mijenja zahtijeva da se u obzir uzme ono što će utjecati na nejednakosti u budućnosti. Dva seizmička poremećaja će oblikovati 21. vijek: klimatske promjene i tehnološke transformacije. Klimatska kriza je već najteže pogodila najsiromašnije osobe, dok tehnološki napredak poput mašinskog učenja i vještačke inteligencije mogu zanemariti cijele grupe stanovništva, čak i države, time stvarajući neizvjesniju budućnost pod utjecajem pomenutih promjena.

Ukratko, nejednakost nije jednodimenzionalna pojava. Stoga, njezino rješavanje iziskuje holističke i usklađene napore svih zainteresiranih, kako vlasti i njenih institucija, tako i proaktivnih građana. "Dok se svijet mijenja, mijenjaju se i važne nejednakosti", rekao je Pedro Conceição, direktor Ureda Izvještaja o ljudskom razvoju. "Dobra vijest je da one nisu neizbježne. Svako društvo ima izbor po pitanju nivoa i vrste nejednakosti koju je spremno tolerisati".

U predstojećem nacionalnom Izvještaju o humanom razvoju o socijalnoj inkluziji u BiH, koji će biti predstavljen početkom 2020. godine, razmatramo strukturnu dinamiku inkluzije u društvu u BiH, identificiramo nedostatke i nudimo ciljane politike za rješavanje nejednakosti i nedostataka koje smo prepoznali. 

(Autorka je rezidentna predstavnica UNDP-a)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije