Vest dana u utorak u Srbiji bila je neuobičajena: predsednik Aleksandar Vučić otakazao je učešće na prijemu povodom obeležavanja dana Bezbednosno-informativne agencije zbog toga što nekoliko novinara iz različitih redakcija nije dobilo odobrenje da prisustvuje svečanosti. Zapravo, dvoje, koleginica iz Mreže KRIK i kolega iz "Politike".
Ona, kako joj je rečeno, nije "prošla bezbednosnu proveru"; on je navodno kasno poslao akreditaciju, što "Politika" demantuje.
Bilans po BIA-u i njenog prvog čoveka je naizgled poražavajući; ostali su bez najdražeg gosta, pri čemu o ovoj konstataciji nema uopšte ironije. BIA-u vodi Bratislav Gašić, "zamrznuti" visoki funkcioner vladajuće Srpske napredne stranke (kojoj je Vučić i dalje predsednik) i jedan od predsednikovih najbližih, a kako je više puta kazao, i najmilijih saradnika.
Javnost je Gašića upamtila, podsetimo, kada je kao ministar odbrane izjavio da voli "novinarke koje lako kleknu". Što ga je sa punih osam meseci zadrške koštalo ministarske fotelje, a pride je bio "kažnjen" sa 15 meseci uzdržavanja od - državne funkcije! Uzdržavao se junački sve do direktorske fotelje u BIA, u koju, po pravilu, sedaju najpouzdaniji ljudi prvog čoveka. Sadašnjeg i svih prethodnih, no to je za drugu priču, mada i ovoj daje neobičnu notu.
U obrazloženju za zaista neočekivan gest Vučić je naveo da pravo na izveštavanje i slobodu informisanja nikome ne može da bude uskraćeno i zahtevao je od državnih organa Srbije da poštuju i garantuju slobode i prava svih građana, bez obzira na njihovu političku orijentaciju.
"Predstavnici državnih organa ne smeju da se ponašaju bahato i neodgovorno poput mnogih političkih lidera koji ne dozvoljavaju ulazak drugačije mislećih novinara na svoje događaje, ili im, pak, uskraćuju odgovor na postavljena pitanja. Transparentnost i otvorenost u radu moraju da budu osnovni način delovanja i funkcionisanja javne vlasti", piše u saopštenju.
Mediji, a posebno društvene mreže, usplamteli su čitavo veče, naravno sa potpuno oprečnim stavovima komentatora; od pohvala (Vučiću) do pokuda (Vučiću). Iako je i jedno i drugo lišeno smisla, jer ono što Vučić traži od državnih organa jasno propisuju i Ustav i zakoni i podjednako se odnosi na sve, počev od njega lično.
Da se drže toga, miniskandala u BIA-i ne bi ni bilo, a posebno stoga što izveštavanje sa svečanog prijema, makar i obaveštajne agencije, i nije dobar primer za pokazivanje, ponajmanje egzemplar slobode javne reči.
U iole uređenoj zemlji sve ovo zajedno ne bi mogla da bude vest bar iz nekoliko razloga, a ključni je da se ne bi ni dogodilo ništa slično. Naprosto, pravila ponašanja se znaju; niti bi obaveštajna agencija na svečanom godišnjem prijemu razvrstavala novinare na "bezbednosne" i "nebezbednosne", niti bi se predsednik mešao na drastičan način. Čak i bez obzira na sličnu praksu koju u SAD uvodi tamošnji predsednik Tramp.
A ako su neki novinari stvarno "nebezbednosni", za njih kao i za sav ostali svet, uključujući tu i političare. postoje druge procedure. O akreditacijama je izlišno govoriti.
Ima još nešto što daje posebnu notu čitavoj situaciji; u Srbiji je već sedmicama pravi klinč između, kako je naveo Vučić, slobodomislećih novinara i vlasti koju pre svega predsednik oličava. Izvesno je da predsednik i novinari ne koriste pridev "slobodomisleći" za iste poslenike javne reči, pa je otuda u njegovom saopštenju žaoka upućena bahatoj opoziciji, a ne državnim organima koji i jesu neposredan povod za gužvu.
Ključno je, međutim, da je Vučićeva konstatacija suštinski ispravna i vrlo precizno svedoči da se u Srbiji novinarima i medijima ometa rad. Na razne načine, od ogoljenih pritisaka i laži, preko sklepanih finansijskih kontrola i komandovanja marketinškim tržištem, sve do otvorene kupoprodaje lojalnosti. Pri čemu svaka roba nađe kupca.
No, na vlasti je da to ometanje onemogući, ma otkuda dolazilo, a ako ga ima, da ga spreči i obezbedi medijima da rade svoj posao - izveštavaju građane.
Možda će lakoverniji pomisliti da je Vučićevo otkazivanje BIA-i uvod u taj ozbiljan posao. Možda i jeste, ali ne zbog želje vlasti da nešto bitnije menja i naglog rada "virusa" demokratizacije čitavog društva, posebno njegove javne scene. Naprotiv, ako se raspoloženje vlasti prema medijima i promeni biće to posledica pomenutog klinča tokom kog su novinarska udruženja i nevladin sektor uspeli da animiraju i poslovično uzdržan Brisel. Ugledne i uticajne međunarodne novinarske organizacije su najavile i dosta rigorozne kontrole uslova rada novinara. Ne samo u radno-pravnom i socijalnom smislu.
Napokon, bez dokaza o slobodi javne reči i neometanom radu novinara i medija, Srbija će se teško provući kroz poglavlja 23 i 24 u pristupnim pregovorima sa EU. Naširoko plasirana vest o Vučićevom otporu "bahatom ponašanju", zgodan je začin u svim razgovorima sa evropskim ocenjivačima. Za njega, naravno. To što će koleginici ostati na leđima etiketa "nebezbednosne" malo koga interesuje, iako bi zapravo priča trebalo da ima i taj rukavac, ako ne već glavani tok. Jer su klevete i optužbe jedan od omiljenih i najmoćnijih načina disciplinovanja, ne samo medija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.