Vrijeme prkosi svemu, piramide prkose vremenu, kaže stara arapska poslovica. Čini mi se da vrijeme nikad nije brže proticalo, kao da je neko ubrzao Zemlju. Događaji se nižu na traci i ubrzo zaboravljaju, a oni od prije svega nekoliko godina već su daleka prošlost.
Pa ipak, prisjetimo se maja 2014, crnih oblaka i "monsunskih" kiša koje su padale nedjeljama, a tih dana dostigle vrhunac, kao i vodotoci rijeka. Ciklon je kružio malim prostorom i napravio nezapamćene poplave u Bosni i Hercegovini, Srbiji, dijelom u Hrvatskoj, pa čak i nekim dijelovima Crne Gore. I dok smo gledali biblijske scene potopa, Evropa i svijet živjeli su normalan, uobičajen život. Možda bi im se ponegdje na marginama novina, više da popuni prostor, potkrala vijest o našoj nesreći ili bi se pojavila pokoja scena vodenog pakla u elektronskim medijima.. I tada je upravo tu, svojevrsnu medijsku blokadu u zapadnim medijima svojim izjavama srušio tada, a i sada najbolji teniser na planeti Novak Đoković. Ne samo da je skrenuo pažnju medija i evropske javnosti na našu nesreću, već je i sam izdvojio ogromna sredstva za pomoć unesrećenima i za sanaciju ugroženih područja.
Šest godina kasnije, u tišini, izdvojio je Đoković ogromna sredstva za pomoć bolnicama na sjeveru Italije, a naravno, znatna sredstva izdvojio je i za borbu protiv kovida-19 u Srbiji. I ne samo to, kada se učinilo da horor zvani kovid-19 prolazi, organizirao je humanitarni teniski turnir, mini-turneju, da bi prikupio nova sredstva u borbi protiv pošasti, ali i podržao posrnuli turizam u zemljama nekadašnje Jugoslavije. Ovo je ujedno trebalo da bude i jedna turneja pomirenja, gradnje mostova povjerenja i saradnje na brdovitom Balkanu. Pored Beograda, domaćini su trebali da budu Zadar, Banjaluka, igralo bi se i u Crnoj Gori, a bio bi održan i egzibicioni meč Đokovića i Damira Džumhura, davno planiran, u Sarajevu. Ali, avaj, i najplemenitiji, zamisli, ponekad ne postignu ciljeve. Sve je krenulo po zlu kada se opaka zaraza uvukla među učesnike turnira u Zadru.
Od najvećeg prijatelja Hrvatske (što Nole sigurno i jeste), pojedini mediji su Đokovića svrstali u hrvatske neprijatelje odapinjući otrovne strelice. Ubrzo su se javile istaknute hrvatske ličnosti i velikani sporta ove zemlje i stali u Đokovićevu zaštitu. Ipak, prava lavina kritika na Noleta se obrušila od pojedinih tenisera, većinom onih daleko od vrha, željnih pet minuta slave. Kao i od medija njemačkog govornog područja, britanskih i francuskih medija. Pred očima mi je i dalje karikatura iz jednog francuskog dnevnika u kome je Đoković prikazan kao dvorska budala, uz natpis Djokovid 19! Spominje se da je Novak dobar teniser, ali da nikad neće biti veliki čovjek i velika zvijezda! (?) A onda se kao jedan od razloga za sve to (kao uzgred) pominje i njegovo slavensko porijeklo. E, izgleda da u tom grmu leži zec! Da je Nole anglosaksonskog, njemačkog, skandinavskog ili barem španskog porijekla, onda bi mogao biti i veliki čovjek i zvijezda i ne bi mu se nekulturno, da ne kažem prostački, zviždalo na najvećim turnirima na Zapadu. (Dokle god to budu pritajeni, ali prisutni stavovi na Zapadu, ne treba se čuditi ubistvima Afroamerikanaca i antirasističkim protestima i neredima.)
Civilizacija Zapada kojoj svjedočimo, moramo iskreno priznati, najveća je u istoriji čovječanstva, i vrijednostima te civilizacije moramo težiti, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da je ta civilizacija izrodila i najveće zločine koji ljudski um može zamisliti, i tu im nismo ni do koljena.
Ali, na kraju, pošteno je priznati, i Nole snosi određenu krivicu, jer se radi o izuzetnoj ličnosti koja mnogo više mora promišljati o posljedicama svojih poteza. Ali ovom prilikom mislim da je Đoković i žrtva manipulacije, prije svega iz političkih krugova u Srbiji (a i u Hrvatskoj) koji su zarad održavanja izbora po svaku cijenu u za njih najpovoljnijem trenutku, prenaglo otvorili društvo i turnirima, utakmicama, noćnim životom stvorili privid potpune normalizacije, zanemarivši preventivne mjere i rizike takvog otvaranja. Uz to, mislim da je i struka u Srbiji u jednom trenutku prihvatila Nestorovićev stav (ne mora biti tačno) da je virus oslabio i da je trenutak da se ide na veću prokuženost društva, odnosno imunitet krda. Otuda sada, kada ne ide sve kako bi trebalo, poprilična konfuzija i kontradiktorni stavovi unutar Kriznog štaba u Srbiji. A lupetanja njemačkih medija da nam se tek sada dešava prvi talasa, u stvari su obična lupetanja.
Nole jeste velika zvijezda i ljudska gromada, o tome svjedoči i njegova posljednja, velika donacija bolnici u Novom Pazaru. I jedini je u bivšoj Jugoslaviji koji u svakom kutku Zapadnog Balkana ima drastično više svojih pristalica nego oponenata.
(Autor je satiričar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.