Kolumne

Slučaj "Tegeltija": (Zlo)upotreba disciplinskog postupka

Branko Perić
Branko Perić

Po svemu sudeći, Milan Tegeltija je završio posao u vezi s aferom "potkivanje". Odlazeći na odmor poručio je da nema njegove disciplinske odgovornosti jer se nije nalazio na dužnosti sudije, nego člana i predsjednika VSTS-a, za koga važe posebna pravila odgovornosti. Prije toga ga je nadležni tužilac u krivičnoj stvari saslušao kao svjedoka i jasno stavio do znanja da neće biti krivično gonjen. Širi se i priča da je i disciplinska tužba bila režija majstora manipulacije. Kako god, Tegeltija ima odluke nadležnih institucija i za njega više neće biti nikakve odgovornosti.

Ovakav epilog ovog medijskog skandala dodatno će skandalizovati javnost. Slučaj zbog toga zahtijeva kratak pravni osvrt. Ne zbog Milana Tegeltije, nego zbog pravne deontologije i budućnosti pravosuđa.

Tegeltija je zbog svog zvanja (sudija) i pravosudne funkcije koju vrši (predsjednik VSTS-a) u javno objelodanjenom skandalu za javnost glavni osumnjičeni. Znajući to, sam je na vanrednoj sjednici javno zatražio brzu istragu Tužilaštva BiH. Umjesto da je Tužilaštvo BiH odmah po objavljivanju skandala sa "potkivanjem" otvorilo istragu (a ne formiralo spis!) i pozvalo Tegeltiju da se u svojstvu osumnjičenog izjasni o sumnji koja stoji protiv njega, predsjednik Tegeltija je pozvao Tužilaštvo da to uradi što prije. Šta je tužilac čekao? Zašto Tužilaštvo BiH nije istog dana postupilo u ovom slučaju u skladu sa zakonom zna samo Milan Tegeltija!

Da su na mjestu protagonista "potkivanja" bili obični građani, sva trojica bi po otkrivanju skandala bila lišena slobode i završila u pritvoru sve dok se ne otkloni opasnost od međusobnog uticaja i dok se ne spriječi uticaj na svjedoke. To su redovne zakonske procesne procedure. Okolnosti slučaja i vrsta krivičnog djela to nalažu kako bi se osigurali dokazi i istraga efikasno sprovela. Zakon i redovne tužilačke procedure u ovom slučaju su ignorisane. Učesnici inkriminisanog događaja su mogli nesmetano kontaktirati, dogovarati odbrane i uništavati dokaze. Tegeltija je pozvan u Tužilaštvo BiH tek nakon sedam dana, i to u svojstvu svjedoka! (Dok ovo pišem, još nije objavljeno ko su osumnjičeni!) Za to vrijeme Tegeltija je obilazio televizije i u udarnim terminima detaljno opisivao pojedinosti kafanskog susreta sa biznismenom Nedimom Alešićem i inspektorom Markom Pandžom i svojim komentarima uvjeravao javnost da je on potpuno nevin.

Dakle, Tegeltija je danima javno "svjedočio" o svom učešću u događaju! Takvo ponašanje se u pravu smatra ometanjem istrage i ima obilježje krivičnog djela. Tegeltija to kao sudija zna, ali istovremeno zna da ga tužilac još nije pozvao kao svjedoka, zbog čega ne može biti izvršilac tog krivičnog djela. Ali zaboravio je da takvo ponašanje opstruiše redovne zakonske procedure i predstavlja neprimjereno ponašanje jednog sudije, bez obzira što on trenutno ne obavlja sudijsku dužnost. Ne prestaju obaveze dostojnog ponašanja sudije samom činjenicom da on ne vrši sudijsku dužnost. Tegeltiji nije prestalo svojstvo sudije odlaskom na funkciju člana VSTS-a. Naprotiv, njegove deontološke obaveze su podignute na viši nivo zbog toga što istovremeno obavlja i dužnost predsjednika nezavisnog pravosudnog tijela koje ima mandat da propisuje etička pravila ponašanja za sudije i tužioce. Tegeltija je morao da bude vrh moralnog i etičkog ponašanja i paradigma odgovornosti. Otuda Tegeltija i Disciplinska komisija pogrešno zaključuju da se na njega ne mogu primjenjivati etička pravila za sudije, nego isključivo zakonom propisana odgovornost za članove VSTS-a. Čemu bi vodilo takvo tumačenje? Šta bi se desilo da su novinari objavili snimak Tegeltije u društvu sa javnosti poznatim kriminalcem za kojim je raspisana potjernica zbog teškog krivičnog djela? Ili da ga je Avdo Avdić otkrio da ljetuje u vili poznatog kriminalca? Da li bi Tegeltija i tada mogao da kaže da se na njega ne mogu primjenjivati pravila disciplinske odgovornosti za sudije jer nije obavljao sudijsku dužnost? Tegeltija bi to tvrdio i za takve situacije, ali niko razuman ne bi zaključio da je takvo ponašanje primjereno sudiji.

Sudija nije ono što on misli o sebi, nego ono što drugi o njemu misle na osnovu njegovog socijalnog angažovanja. Zbog toga se od sudije zahtijeva da se i van suda ponaša na način koji održava povjerenje javnosti u pravosuđe u cjelini.

Angažovanje Tegeltije da putem medija uvjerava javnost u svoju nevinost, iznoseći činjenice i okolnosti kafanskog susreta sa strankom u krivičnom postupku, koji je u javnosti predstavljen kao umiješanost u korupciju, bez obzira na njegove namjere i  stvarni povod, predstavlja neprimjereno (neetičko) ponašanje. Kao sudija bio je dužan da se suzdrži od javnih komentara slučaja i tako omogući tužiocu da neometano sprovede istragu. Sve što se događalo nakon objavljivanja skandala išlo je sasvim suprotnim tokom od zakonom predviđenog i etički primjerenog, čime se učvrstila sumnja o umiješanosti u slučaj korupcije i pokušaj da se on institucionalno zataška. 

Da li je disciplinski tužilac bio ozbiljan u svojoj namjeri da disciplinski procesuira predsjednika Tegeltiju? Ne vjerujem! Istog dana kada je u javnost otišla vijest o pokretanju disciplinskog postupka, Tegeltija je objavio da odlazi na godišnji odmor. Koincidencija je kod dijela javnosti protumačena kao dogovor da se slučaj "provoza" kroz disciplinski postupak u kome će Disciplinska komisija (koju sačinjavaju oni koji su mu već dali podršku!) odbaciti disciplinsku tužbu sa obrazloženjem da se na predsjednika VSTS-a ne mogu primjenjivati pravila disciplinskog postupka zbog toga što on ne obavlja sudijsku dužnost. Oni koji su povjerovali u efekat pokretanja disciplinskog postupka posumnjaće tek sada. Sve bi se završilo na isti način i da je disciplinski tužilac bio ozbiljan u svojoj namjeri. 

Skandal u kome se našao predsjednik VSTS-a postao je planetarni slučaj i paradigma neodgovornosti i nemoralnosti. O skandalu je izvještavao najuticajniji američki medij "NewYork Times". Odjeknuo je u Njemačkoj, u Briselu, Strazburu i u našem susjedstvu, narodni rapsod ga je opjevao u epskoj formi, na YouTubeu se vrti pjesma o "potkivanju" i Tegeltiji! Ima li veće sramote za instituciju, pravosuđe i državu BiH? Samo ta činjenica bila bi dovoljna da moralan čovjek podnese ostavku i otvori prostor da institucija izađe iz krize. Ali, to ne dopire do Tegeltije i članova VSTS-a.

Pravosuđe je i dalje sistem bez nade.

(Autor je sudija Suda BiH)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije