Kolumne

Svoje filmove nemamo, a tuđe nemamo gdje da gledamo

Milan Rakulj
Milan Rakulj

Vijest da je film "Dnevnik Diane Budisavljević", u režiji Dane Budisavljević, apsolutni pobjednik 66. Filmskog festivala u Puli, u kulturnoj javnosti na teritoriji bivše Jugoslavije primljena je s oduševljenjem. Publika, žiri, ali i kritika rekli su svoje. Dana Budisavljević, koja sasvim slučajno nosi isto prezime kao i austrijska heroina, iz Pule se vratila sa "Velikom zlatnom arenom" i "Zlatnom arenom" za najbolju režiju.

Rekosmo publika, žiri i kritika prestižnog festivala pred pričom koja ostavlja bez teksta nije htjela da ćuti. No, otkud oduševljenje nas koji film nismo još ni pogledali? U prilog tome reći ću tek nekoliko činjeničnih podataka... Diana Budisavljević iz ustaških logora u toku Drugog svjetskog rata spasila je više hiljada srpske djece. Jasmina Tutunović-Trifunović iz Muzeja žrtava genocida u Beogradu kaže da različiti podaci govore od osam do čak šesnaest hiljada.

Austrijanka udata za Srbina iz Zagreba vodila je dnevnik i na njemačkom jeziku o svom humanitarnom radu ostavila trajan zapis u periodu od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. godine. Pored dnevnika, Diana je vodila i kartoteku koju joj je Odjeljenje za zaštitu naroda, poznato pod skraćenicom OZNA, oduzelo u maju 1945.

Nakon rata Diana se vratila u rodni Inzbruk, gdje je povučeno živjela do svoje smrti 1978. godine. O njenom podvigu, mnogostruko većem od podviga Oskara Šindlera, decenijama se ćuti. Dnevnik Diane Budisavljević u obliku knjige na ovom govornom području objavljen je tek 2003. godine, a film o Šindleru koji je u Drugom svjetskom ratu spasio 1.200 poljskih Jevreja 1993. godine dobio je "Oscar" i ova, mnogo puta ponavljana priča, postala je planetarno poznata.

O Diani Budisavljević zna se tek ponešto u Gradišci, Kozarskoj Dubici i Beogradu, gdje postoje ulice sa njenim imenom. Ona je bez ispaljenog metka učinila podvig kojim je zaslužila da joj se divi čovječanstvo. Dana Budisavljević o njenom životu istraživala je deset godina. Rezultat je takav da je film o stradanju srpske djece iz Drugog svjetskog rata u Republici Hrvatskoj ostavio u potpunoj sjeni pompezno najavljivani film o Anti Gotovini.

Komentari iz Pule govore da je priča o čovjeku koji je slavljen kao heroj od strane dijela hrvatske javnosti pala u vodu pred pričom o istinskoj heroini. U kojoj mjeri to može biti bitno za nas koji smo sunarodnici ili potomci djece spasene od strane Diane Budisavljević, a koji smo možda i devedesetih godina prošlog vijeka bježali pred vojskom Ante Gotovine, široko je pitanje, između ostalog i o tome kolika je moć umjetnosti da ispriča određenu priču u svijetu i određenu priču kod nas.

U ovom kratkom tekstu ne možemo se baviti time. Možemo samo, konkretno, da zapitamo one koji su prethodnih godina gasili filmske festivale: Dok se ne snimi srpska verzija filma o Diani Budisavljević, gdje bismo mogli pogledati ovu hrvatsku?

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije