Nezavisni stav

Apokalipsa u Vučjaku

Zlatan Čekić
Zlatan Čekić

U prihvatnom kampu Vučjak, nadomak Bihaća, ovih dana mogu se vidjeti scene kao iz najgorih apokaliptičnih filmova. Pod šatorima, promrzli i izmučeni, borave migranti u uslovima koji su zaista nedostojni čovjeka.

Cijeli kamp pretvoren je u ogromnu kaljužu, ispod šatorskih cerada lože se vatre oko kojih se okupljaju očajni ljudi i pokušavaju se zagrijati na temperaturama koje već padaju ispod nultog podioka. Već nekoliko dana oni odbijaju hranu i napitke koje im donose volonteri humanitarnih organizacija i pokušavaju tako skrenuti pažnju na svoj težak položaj. Kamp s vremena na vrijeme obilaze domaći ili međunarodni zvaničnici, snebivaju se te groze zbog zatečenih prizora i obično se na tome sve završava. Još se ne nazire rješenje za ove nesretne ljude koje rukovodi samo jedna želja, ona za boljim životom u nekoj zapadnoevropskoj zemlji. Međutim, put do njihovog eldorada je težak i trnovit i bezbrojne su scile i haridbe koje vrebaju na svakom koraku. Tragično je što se ne nazire nikakvo rješenje za njihov smještaj tokom zimskog perioda. Kantonalne i gradske vlasti ne žele pristati na mogućnost proširenja kapaciteta unutar sadašnjih prihvatnih centara u kojima su ipak uslovi boravka za migrante kudikamo bolji nego na Vučjaku. Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić upozorava kako teret migrantske krize ne mogu snositi samo gradske vlasti i stanovnici grada na Uni te ističe kako je zatvaranje Vučjaka moguće samo ukoliko se migranti s tog lokaliteta premjeste u neki drugi centar van Unsko-sanskog kantona. Iako o tome postoje deklarativna obećanja Ministarstva sigurnosti BiH, s obzirom na dosadašnja iskustva, takvu mogućnost svi uzimaju s rezervom.

 Ono što je bjelodano jeste da niko ne želi migrante u svojoj avliji i svi peru ruke od ovog problema. Prava zima tek se bliži, a podno planinskih visova Plješevice ona je duga, teška i surova. Treba li da se dogodi ono najgore, pa da se pokrene tromi državni aparat i konačno ponudi rješenje za jedan potpuno ljudski problem. Zar smo doživjeli kolektivnu amneziju i zaboravili da nam se slična tragedija dešavala ne tako davno ili smo svi pali na ispitu humanosti?

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije