Da li je normalno da stanovnici Sarajeva, koje ima 38 puta manje stanovnika nego Njujork, udišu skoro 10 puta zagađeniji vazduh od američke metropole, koja vjerovatno ima i 38 puta više automobila nego Sarajevo.
Čak i najveći kineski grad Šangaj, gdje se konstantno apeluje kako je zagađenost prevelika, ima duplo niži indeks zagađenosti od Sarajeva, Tuzle, Prijedora i mnogih drugih gradova širom BiH.
I dok se veliki svjetski gradovi poput Pariza alarmiraju kada indeks zagađenja dostigne 80, nekim našim nadležnim institucijama i zagađenje preko 300 znači čist vazduh.
Iako se svakodnevno trubi o zagađenju, globalnom zagrijavanju, a u svijetu se organizuje bezbroj kampanja i smišljaju novi načini kako da se planeta zaštiti, na Balkanu su pluća očigledno posljednja rupa na svirali.
To što je "pala magla do pola Sarajeva" i što su svi letovi u jednom trenutku bili otkazani - ni to nije za brigu, bitno je da smo živi, a što nismo zdravi i što će još manje zdravi biti naši budući naraštaji ni to nije alarmantno, kao ni činjenica što je broj oboljelih od karcinoma pluća u stalnom porastu, niti nešto što bi trebalo da bude obuhvaćeno planom interventnih mjera.
Istini za volju, nisu nadležni jedini krivci za ovakvo stanje, jer bez figa u džepovima priznajmo da je većini nas teško da prošetamo na svaku relaciju koja je duža od 500 metara, pa se latimo auta i za odlazak do prodavnice preko puta, a i paljenje plastike, guma i raznog otpada nam nije nepoznanica.
Da li ćemo ikada pokušati da se ugledamo na neke dobre stvari koje ljudi u svijetu čine ili ćemo zauvijek da kaskamo, hramljemo i služimo se onom starom "nije kod nas ništa kao na Zapadu".
Nije i nikad neće ni biti ako i dalje nastavimo da se bavimo ogovaranjima, tračevima, napadima i raspravama po društvenim mrežama umjesto da svako od nas na svoj način doprinese za bolje sutra.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.