Prvi minuti srijede, po svemu sudeći, bili su posljednji minuti mostarskog "Aluminija", jer su ostali bez struje, a samim tim i bilo kakve šanse za nastavak poslovanja s obzirom na složen proces proizvodnje.
Bilo je dobro dok je trajalo. A trajalo je nerealno dugo ako se pogledaju ekonomski principi poslovanja ovog posrnulog giganta.
A ti principi su se zasnivali mimo svih pravila i zdravog razuma, gdje se tržišno neisplativa proizvodnja nagrađivala nerealno visokim primanjima.
Uprava i radnici su toga bili svjesni, ali radi mira u kući niko nije želio da se odrekne te komocije iako za nju, bar u toj mjeri, nije postojao osnov.
Ruku na srce, za to nije ni bilo velike potrebe, jer im je bez obzira na dubiozu neko uvijek pomagao da nastave i premoste mjesec dana ili sedmicu. Kolika im je to pomoć bila, najbolje se vidi sada kada su ostali sami i u mraku.
Prst krivnje su upirali u svakog osim u sebe, pa su tako dio njihove propasti danas postali i obični građani koji su ni krivi ni dužni satima bili zatočeni na blokiranom magistralnom putu.
U rupu koju je "Aluminij" godinama potkopavao ispod svojih nogu vjerovatno će upasti i brojni partneri koji su se vezali za njegovo poslovanje. Jednostavno, u pitanju je bio veliki sistem čije će se posljedice propasti tek osjetiti.
A neće biti male s obzirom na to da je u pitanju jedan od najvećih izvoznika iz BiH koji je zapošljavao 900 radnika i posredno na hiljade koji rade kod njegovih kooperanata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.