Nezavisni stav

Država ne brine ni o psihičkim bolesnicima

Nataša Tadić
Nataša Tadić

Psihički oboljela osoba, 45-godišnji Ivica Antunović iz Živinica ubio je dvoje komšija. Nedužni ljudi su krivi samo što su se našli na putu bolesnom čovjeku. I svi su šokirani. Ne treba da budemo, to je samo posljedica vremena u kojem živimo i sistema koji je još jednom pokazao da ne funkcioniše.

Antunović je psihički bolesnik, osoba opasna po okolinu. Komšije kažu da su se žalile godinama nadležnim službama, niko nije reagovao. Kažu da su se zaključavali u kuće dok Ivicu prođe bijes, bojeći se za vlastite živote. Ali žrtve Mara i Ilija nisu uspjeli umaći njegovom bolesnom koljačkom pohodu.

I šta sada? Ko je bio nadležan da u adekvatnu ustanovu smjesti Antunovića? Imamo li uopšte ustanove za psihički oboljele osobe? Gdje je država da se pobrine za takve ljude koji su opasni i za sebe i za svoju okolinu? Gdje su ti centri za socijalni rad, silne službe i službenici koje plaćamo svojim porezima? Nema nigdje nikoga. A nema više ni Mare ni Ilije, a Ivicu smo odavno izgubili.

Milioni ljudi u svijetu pate od psihičkih poremećaja, a u našoj zemlji su šanse za to oboljenje još veće jer preživjeli smo rat, jedna smo od najsiromašnijih država, nezaposleni smo, depresivni smo, bolesni smo.

 S druge strane, licemjerni smo i puni predrasuda. Kod nas je sramota otići psihijatru i razgovarati, sramota je piti antidepresive i još pričati o tome, a najveća sramota je biti bolestan. Psihički bolestan. Od bolesti koja ne bira. Svako od nas je možda naredni pacijent. Nama treba reforma socijalne zaštite i briga jer, iako to surovo zvuči kad se kaže, možda smo mi svi potencijalne Ivice.

Statistike pokazuju da jedemo leksaurine, apaurine i ostale tablete ovog tipa. Znači da s nama nešto nije u redu. O tome treba javno pričati i tražiti rješenja. Ali lakše nam je smišljati viceve na račun toga i ismijavati bolesne, invalide, osobe zaostale u razvoju.

Mi ismijavamo sami sebe jer smo zakazali i kao država, i kao društvo, i kao ljudi. Ova država nije sposobna da se brine ni sama o sebi, a kamoli o psihičkim bolesnicima.

Zato svako od nas sa prvim mrakom uvrće ključ u bravi.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije