Prvi upisni rok na javnim univerzitetima u Republici Srpskoj pokazao je da još nismo shvatili da bez nauke nema ni napretka.
Srpska obiluje šumskim bogatstvom, a na Šumarski fakultet Univerziteta u Banjaluci prijavilo se tek 20 kandidata, dok je želju da studira na studijskom programu Šumarstvo pri Univerzitetu u Istočnom Sarajevu izrazilo svega 12 svršenih srednjoškolaca.
Da nevolja bude veća, slabo interesovanje vlada i za upis na poljoprivredni fakultet na oba javna univerziteta, dok se, na globalnom nivou, bilježi vrtoglav rast potražnje za zdravom hranom.
Nije omladina kriva. Zašto bi neko upisivao šumarstvo tamo gdje se eksploatacija šume uglavnom svodi na izvoz trupaca, a uvoz gotovog namještaja?
Zbog čega bi neko godinama grijao stolicu za diplomu poljoprivrednog fakulteta kada su nam ratarstvo i stočarstvo pred izdisajem? I na kraju, zbog čega bi se studiralo bilo šta, ako je radno mjesto upitno, a plata mala?
Plašim se da su nam se fakulteti sveli za prečicu za brži odlazak u inostranstvo. Medicina je jedno od najpoželjnijih zanimanja i za nju vlada ogromno interesovanje omladine. A poznato je i da ogroman dio naših medicinara danas liječi Nijemce, Slovence, Austrijance, Švajcarce... I trend će biti nastavljen.
Fali nam ozbiljna analiza kojom će biti utvrđeno koliko nam treba svršenih studenata za koje zanimanje. One kadrove koji su nam neophodni moramo školovati, i treba ih podsticati stipendijama i sličnim povlasticama.
U protivnom, osipanje će biti nastavljano, a u Srpskoj će biti osjetan još veći nedostatak radne snage.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.