U petak je zvanično počela izborna kampanja za lokalne izbore 2020. godine, iako se nije ni završavala.
Izdvojio bih dva ključna problema koji se ponavljaju iz izbornog ciklusa u izborni ciklus: smanjivanje demokratskog potencijala kroz kandidature i nepostojanje strategije kampanje u novim medijima.
Kod vodećih partija u Republici Srpskoj nosioci lista u Banjaluci su mahom već izabrani kandidati na opštim izborima 2018. godine. Naravno, iako je zakonski dozvoljeno, postavlja se pitanje da li će ti kandidati zaista sjesti u skupštinske klupe gradskog parlamenta, ili će ipak da se odreknu mandata u korist drugog koji nije imao dovoljno glasova? Najčešće će biti ova druga opcija, jer političke partije koriste već poznate i izabrane ličnosti za nosioce kako bi privukli što veći broj glasača - nakon izbora, želje naroda nisu bitne, nego će oni preuzimanjem ili odricanjem mandata "zadovoljiti" svoje partijske interese.
Drugi problem koji je vidljiv već prvog dana zvanične izborne kampanje je nedostatak komunikacijskih strategija kod većine kandidata. Jednostavno, svijest političkih partija o korisnosti društvenih medija je ostala na tradicionalnim poimanjima masovne komunikacije - koristiti sve medije kao jednosmjerne kanale informisanja, a ne za raspravu i povratnu vezu. Logika novih medija dozvoljava stvaranje virtuelnih trgova u kojima kandidati ravnopravno razgovaraju sa potencijalnim glasačima. Takođe, zatrpavanjem materijalima na novim medijima u stvari se pokazuje nedostatak inovativnosti, jer se poruke uglavnom ne segmentiraju.
Izborna kampanja će ove godine biti ista kao prethodne: iznošenje "prljavog veša" političkih protivnika, kreiranje lažnih vijesti i portala te klijentelističko "ako glasaš za nas, dobićeš to i to". A nama biračima ostaje da čekamo predizbornu tišinu da se odmorimo od "strategije zatrpavanja".
(autor je viši asistent na Fakultetu političkih nauka - studijski program Novinarstvo i komunikologija)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.