Često sam se pitao šta je tačno bilo u glavi onima koji su odlučili da je dobra stvar da se u BiH svake dvije godine održavaju izbori. Objašnjenje da se tako političari tjeraju na odgovornost prema glasačima (možda) može proći u uređenim demokratijama poput Amerike, međutim u zemlji u kojoj se tri konstitutivna naroda mogu, eventualno, složiti samo oko toga da je nebo plavo, trava zelena, a voda mokra, izborni ciklus svake dvije godine potpuno satire bilo kakvu nadu da se mogu provesti reforme koje bi trebalo da građanima olakšaju život.
Stoga ne treba čuditi upozorenje rejting agencije "Standard&Poor's" da bi predstojeći opšti izbori u oktobru mogli ugroziti ionako loš kreditni rejting BiH. Reforme su nepopularne uvijek i svuda, pa čak i u najuređenijim zemljama, međutim reforme u zemlji s tri istine unaprijed su osuđene na neuspjeh.
Ko god bio genijalac koji je rekao da je dobro da u BiH svaka druga godina bude izborna, BiH i njenim građanima učinio je medvjeđu uslugu, koju ćemo mi koji u njoj živimo i te kako skupo platiti.
Znam da kreatorima ovakvog izbornog sistema to nije bila namjera, međutim, sviđalo im se ili ne, najzaslužniji su za to što se nacionalisti ne skidaju s televizijskih ekrana i što je nemoguće odnjegovati bilo kakvu političku opciju koja bi kampanju istinski usmjerila ka ekonomskim temama i onome što čini život većini građana.
Nipošto ne kažem da bi BiH bila normalna zemlja da su izbori svake četiri godine, međutim u tom slučaju bi postojala barem teoretska nada da će tri godine do narednih izbora biti dovoljan period da se napravi bilo šta koliko-toliko normalno.
Ovako, građane će do oktobra sluđivati nacionalizmom, a poslije izbora natezanjem oko formiranja vlasti i ko zna čime još ne, a kada se situacija koliko-toliko ustabili, evo nam 2020. i novih izbora.
Pa da zavrtimo još jedan krug.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.