Nezavisni stav

Migrantski stampedo gazi USK

Zlatan Čekić
Zlatan Čekić

Migrantska kriza trese ovih dana Unsko-sanski kanton i to, kako se čini, znatno snažnije nego proteklih godina. Slike gustog dima i golemi požar koji guta šatore u privremenom kampu Lipa podsjetili su na neka nesretna vremena i kao da je Ares ponovo zaogrnuo svoj crni plašt nad ovim našim meridijanima.

I zaista, trenutna situacija neodoljivo podsjeća na ratno stanje, jer su na prilazima Bihaću jake policijske snage koje pokušavaju odvratiti migrante od dolaska u urbano područje grada. Sve je kulminiralo odlukom da se zatvori kamp Lipa jer u njemu na postoje uslovi za boravak tokom zimskog perioda, pa su očajni migranti zapalili šatore.

Vlasti Unsko-sanskog kantona i Bihaća ne žele migrante u gradskom području, pa je tako prije nešto više od dva mjeseca rasformiran migrantski centar "Bira", a njegovi korisnici izmješteni su u Lipu. Tako su građani Bihaća odahnuli, jer je "Bira" predstavljala gravitacionu tačku za migrante, što je svima stvaralo ogromne probleme. Kao i ranijih godina, situacija je eskalirala u trenutku kada je pokucala zima, jer se nametnulo pitanje šta s migrantima koji u Lipi spavaju pod šatorima. Ministarstvo sigurnosti BiH i međunarodne organizacije insistirali su na njihovom ponovnom vraćanju u "Biru" dok se Lipa ne opremi odgovarajućim objektima i infrastrukturom. Međutim, predstavnici Unsko-sanskog kantona i grada Bihaća ne žele ni da čuju za takvu mogućnost, jer bi to bilo gaženje obećanja datih građanima, a takvo mišljenje dijeli i većinska javnost.

Rezultat ove dihotomije je preko 3.000 migranata koji bez smještaja dočekuju zimu i niske temperature, a dosadašnje iskustvo je pokazalo da u takvoj situaciji oni smještaj i hranu traže u urbanim područjima, što komplikuje ukupnu bezbjednosnu i zdravstvenu situaciju.

Ne treba biti filozof pa zaključiti kako je Unsko-sanski kanton prepušten na milost i nemilost migrantskom stampedu i da u cijeloj državi ne postoji niti zrnce dobre volje da se podijeli teret krize. Ovakvoj situaciji najviše je kumovala potpuna tromost i indolentnost državnog aparata u upravljanju migrantskom krizom svih ovih godina, pa čak i potpuna nezainteresovanost za probleme s kojima se suočava ovaj kanton. Po ko zna koji put se ispostavilo da ovako složen i komplikovan državni aparat, s nedefinisanim i rasparčatim nadležnostima, te slabom koordinacijom, nije u stanju da odgovori na iole krupniji izazov s kojim se susretne.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije