Podatak da žene na ovim prostorima već kao tinejdžerke dožive nasilje, koliko god da je očekivan - i dalje je poražavajući.
Vjerovatno ste najmanje jednom doživjeli da u vašem okruženju postoji žena ili djevojčica koja liježe i ustaje s modricama, a od nasilnog supruga, oca ili brata ne odlazi jer strahuje za djecu, za egzistenciju, plaši se odmazde, plaši se stigmatizacije, ne vjeruje u bolje sutra ili misli da ga nije ni zaslužila.
Odgovor na pitanje zašto je situacija došla do ovog stadijuma leži u nama samima, odnosno u našem društvu, koje češće osuđuje žrtvu nego nasilnika i nasilje doživljava kao najnormalniju stvar.
Kada u medijima osvane vijest da je neki muškarac pretukao, ranio ili ubio ženu, najmanje 50 odsto komentara ispod teksta će glasiti "Ko zna šta je ona radila", "Sigurno ga je prevarila", "Ma, ona je nosila kratke suknje i oblačila se provokativno" i bezbroj drugih otrcanih klišea koji sigurno nemaju nikakve veze sa zdravim razumom. Poražavajuća je i informacija da mnogi od tih komentara dolaze upravo od žena, koje bi najviše trebalo da saosjećaju sa žrtvama nasilja.
Iako sam po prirodi optimista, nemam baš pozitivne misli da će ovo društvo u dogledno vrijeme shvatiti da ne postoji "ali" kada je bilo kakva vrsta nasilja u pitanju. Takođe ćete moći primijetiti da je veliki broj i onih koji ismijavaju žrtve nasilja pa se nakon što se desi da neka žena ili čak cijela porodica budu pobijeni, snebivaju od jutra do sutra ostavljajući po portalima komentare tipa "S njim na električnu stolicu", "Treba ga objesiti na trgu" i slično.
Nasilje se ne može opravdati kratkom suknjom, dekolteom, ženskom čangrizavošću, niti se može ublažiti bilo kakvom vrstom poklona, ma kako on luksuzan bio, tako da, nakon ovih šokantnih podataka do kojih je OEBS anketom došao, molim sve visokoumne govornike da se suzdrže od bilo kakvih opravdanja za slabiće koji, umjesto argumenata, koriste udarce.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.