Nezavisni stav

Odlazak posljednjeg partizana

Almedin Šišić
Almedin Šišić

Ne trebaš biti ljevičar ili antifašista kako bi uvidio da je juče u Doboju najgrublje pogaženo osnovno ljudsko pravo. Treba da budeš tek čovjek.

A pravo koje nije ispunjeno jednom od do jučer posljednjih preostalih partizana, preminulom Dedi Trampiću, tiče se njegove želje da bude sahranjen u miru. Uz svoju suprugu, bez ikakve halabuke, ceremonija i vjerskih obreda.

Kada čovjek sjedne i malo pusti misli, mori ga pomisao da je sve manje ljudskosti među onima koji odlučuju o našim životima. Jednako i među onima koji odlučuju o našim posmrtnim ostacima kada odemo s ovog svijeta.

Unazad godinama svi smo skupa došli u "duhovno vlasničko ropstvo" vlastitih vjerskih konfesija, koje određuju kako će i šta s nama. Kako za života. Tako i nakon života.

Određuju i paprene cijene porodicama koje skrhane i u boli moraju dati i posljednju marku da bi preminulog člana porodice dostojno ukopali.

Određivanja pravila sahrane i propratnih obreda kada odemo s ovog svijeta postalo je svojevrsni biznis, o kojem se teško usuđujemo otvoreno progovoriti. Iako jednaka muka i briga pritišće sva tri naroda, sve tri konfesije.

A šta je to učinjeno preminulom Dedi Trampiću, po rođenju muslimanu, po opredjeljenju ateisti, koji je cijeli svoj život posvetio antifašističkoj borbi i uvjerenjima da smo svi isti i jednaki, kako na ovom, tako i na onom svijetu?

Pa jednostavno, nije mu dopušteno da bude ukopan kao ateista. U miru. Bez ceremonije, bez obreda. Iako je davno rezervirao grobno mjesto na groblju koje je, istina, u međuvremenu vraćeno Islamskoj zajednici na upravljanje.

Da li je imao na to pravo? Apsolutno da jeste. Da li je IZ poštovala slovo (vjerskog) zakona koje propisuje da se na svakom mezarju mora klanjati dženaza? Ni to nije sporno.

Sporno je ono što definira čovjeka. Da smo više ljudi, da smo manje indoktrinirani pričama "o komunističkim progonima", da se manje želimo svetiti onima drugačijih ideologija, Trampić je mogao otići dostojanstveno. U miru, na mjestu na kojem je želio. Nije li to osnovno ljudsko pravo?

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije