Bilećka tekstilna industrija ponovo je na koljenima, a izbezumljenih 90 radnica kao da su pomirene sa sudbinom - primaju rješenja o otkazu i uredno se prijavljuju na berzu rada kao da je u pitanju proces koji se podrazumijeva, jer tek nekolicina njih, svjesne da nemaju šta izgubiti osim da im vjetar iz ruku oduva rješenje o otkazu, prihvatilo je stati pred novinarske kamere i objektive.
Ostale su bježale na zadnja vrata sa svojim rješenjima s osjećajem griže savjesti što su se solidarisale sa svojim ranije otpuštenim koleginicama i okretale glavu, kao da su one nešto krive, kao da one opstruišu rad "Trendteksa", protiv koga su se bunile i mnogo iskusnije švalje trebinjskog "Novoteksa", kojima su došli poslodavci iz Doboj Juga da bi im saopštili da ne znaju šiti HTZ opremu, iako su decenijama prije toga proizvodile komplikovane modele pantalona za njemačke kuće visoke mode "Braks" i "Ceres".
"Ma ko su oni? Mi smo mnogo jači, mi želimo raditi, mi nismo dolazili od obijesti za mašine, nego da ishranimo našu djecu kojoj su otimali i koru hljeba koju im je garantovala država, prikazujući na papiru i Poreskoj upravi jednu cifru, a na ruke nam davali drugu, pa lično ja nisam mogla ostvariti dječji dodatak", danima ponavlja Snežana Gaćinović, jedna od rijetkih hrabrih radnica koja nije željela kriti svoje probleme koje su joj nametnuli tamo neki poslodavci iz Doboj Juga.
Ako cijela civilizovana Evropa ide naprijed, ako se ujedinjuje zbog zajedničkog napretka, zašto onda mi idemo nazad? Pretvaraju li se bh. radnici u robove, a poslodavci u goniče koji ne prezaju ni od povlačenja novinara za revere uz osiona pitanja: Ko si ti? I gdje je kraj ovim strmoglavim stepenicama, na kome će se obespravljeni radnici početi pretvarati u nekolicinu hrabrih bilećkih žena, koji će sve glasnije uzvikivati: Ma ko su oni, bre?, ali postoji velika bojazan da ih niko neće čuti na toj dubini dna.
Radničke vapaje je ipak čuo bilećki načelnik Miljan Aleksić i postavio isto pitanje: Ko su oni koji smiju poslati na ulicu 90 radnika? On je jedini dao i pravi odgovor - radnička prava moraju biti jača od poslodavaca, a ako ne bude tako - tražićemo nove poslodavce.
Aleksiću u Bileći radnici vjeruju, jer je i on sam kao poslodavac i uspješan privrednik prije svega dobar čovjek, što je, nažalost, danas u Bosni i Hercegovini sve rjeđa osobina, pa su radničke oči i ovoga puta uprte u njega, svjesne da nije svemoguć, ali da će bar pokušati pomoći.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.