Nemaju svi u BiH platu od nekoliko hiljada maraka i uz to niz benefita koje im fotelja donosi.
Prosjek je, ako ćemo povjerovati statističarima, 925 KM, dok, kako su izračunali sindikalci, za sindikalnu potrošačku korpu treba 1.942 KM. Ili, da budemo praktičniji, dvije plate ne mogu da podmire najosnovnije što je porodici potrebno.
Da je život težak, a da su troškovi i zarade nesrazmjerni, još niko nije javio čelnim ljudima u Ministarstvu komunikacija i transporta BiH, koji su uporni da istraju u svojoj namjeri koja će se obiti o glavu nama, koji ih plaćamo.
Nastoje, naime, da što prije bude usvojena odluka čija bi primjena dovela do drastičnog poskupljenja procesa polaganja vozačkih ispita, tako da bi put do dozvole za, recimo, B kategoriju, koštao više od 1.600 maraka. Ili, budimo opet praktični, pola ministarske plate.
Ali, ovaj iznos nedostižan je za krojačicu koja zarađuje 500 KM mjesečno, jer tom cifrom jedva da može finansirati troškove ishrane. Da paradoks bude veći, za predloženu cijenu vozačkog ispita danas se može kupiti auto.
Najgore od svega je što, po riječima upućenih, sporna odredba uopšte ne donosi kvalitetniju obuku u smislu da, recimo, kandidati za više para imaju i veći broj časova. Tačno je, imamo vozača čije su vještine upitne, ali predviđena pravila ne mijenjaju ništa, izuzev što je cijena duplo viša.
Šta se može desiti? Ko garantuje da se neće povećati broj vozača na putevima bez vozačke dozvole? Ovo je klasičan primjer nebrige za omladinu, za privredu, ali u konačnici i za - bezbjednost saobraćaja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.