Iako je prošlo već više od četvrt decenije, od kako nas je napustio slavni i definitivno najcitiraniji srpski glumac, skoro kao da nije prošlo ništa. Zoran Radmilović nekako je i dalje sa nama, a dramski likovi koje je tumačio, više ne mogu da pobjegnu od njegovog imena.
Zoran Radmilović je rođen u Zaječaru, po želji svog oca upisao je prava, a studirao na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu. Glumom se bavio u umjetničkom društvu "Ivo Lola Ribar" prije nego što je upisao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju.
Radmilovićev glumački put nastavio se u Beogradskom dramskom pozorištu, a svoju glumačku nadarenost publici je otkrio 1964. godine, kada je umjesto Ljube Tadića, koji je od uloge odustao, uskočio u predstavu "Kralj Ibi", i do dana današnjeg, nije iz Ibija ni iskočio.
Iako većina Zorana Radmilovića pamti po meastralnim ulogama u predstavama "Radovan III" i "Kralj Ibi", iako mnogi pamte i citiraju replike, koje su se otrgle od dramskih tekstova i pretvorile u čistu Radmilovićevu improvizaciju, posebno neobičan umjetnički duh otkriva se i u odgovrima na pitanja, koja je dao u jednom intervjuu.
U knjizi "Zalažem se za laž", koju je priredila Ana Radmilović, nalaze se Zoranove pjesme, zabilješke, novinski tekstovi... Evo isječka iz jednog zanimljivog intervjuaa iz 1965.
-Datum rođenja? "Ne brinite, dovoljno sam odrastao i svestan onoga što ću reći." Stepen obrazovanja? "Naravno - visok, zar se ne primećuje?" Kvaliteti? "Jasno izraženi znaci genijalnosti." Mane? "Znaci (ovi prethodni) su toliko jaki da se neupućenom mogu učiniti kao mane." Šta vas čini srećnim? "Da odgovaram na pitanja, eto, kao sad, recimo." A šta nesrećnim? "Kad ih postavljam sebi." Pasija? "Da gledam kroz prozor u tuđe stanove kad hodam ulicom."
Radmilović je ostvario mnogobrojne filmske uloge i dobio po neke, veoma značajne nagrade ("Dobričin prsten" i Oktobarske nagrade") a dobio je i dva spomenika: Jedan u rodnom Zaječaru, a drugi u vidu statue Tate Ibija koja dočekuje publiku na ulazu u pozorište.
Prije godinu dana, na zgradi u kojoj je živio, podignuta je spomen ploča, koju je postavilo pozorište "Atelje 212". Ove godine prisutnima koji su se okupili ispred spomen ploče, obratio se glumac Petar Kralj.