Penelope Kruz je izuzetna osoba, susretljiva, puna pažnje, brižljiva, divan partner i timski igrač, ističe mladi bh. glumac Adnan Hasković, govoreći o toj holivudskoj zvijezdi sa kojom je glumio u ostvarenju "Twice born" (Venuto al mondo) Serđa Kastelita, snimanom u Sarajevu.
"Između nas glumaca je postojala izuzetna hemija i to je pomoglo u krajnjoj kreaciji mog lika Gojka i to onako kako sam ga ja vidio i osjećao", ističe on.
Govoreći o saradnji s njom u filmu, koji je do sada predstavljen na festivalima u Torontu i San Sebastijanu, ali i sa Marijom Karan u "Sevdahu za Karima", kaže da bi bio neskroman kada bi rekao da mu rad sa lijepim ženama ne imponuje.
"Ipak, svakom glumcu je prije svega bitan talenat i da preko puta ili pored sebe ima partnera koji će njegovu glumu upotpuniti i učiniti boljom. Za glumački posao nije bitna ljepota, ali ponekad nije loše vidjeti lijepo lice na ekranu. Kad se spoje talenat i ljepota, ima li išta bolje od toga", ističe on.
Za "Nezavisne" govori i o novim projektima, ali i epitetu mačo muškarca.
NN: U filmu glumite osobu različitih starosnih doba. Kako je bilo transformisati se i privići na to?
HASKOVIĆ: Za mene je to bio veliki izazov i možda najveći otkako se bavim ovim pozivom. Vrlo sam oprezno i temeljito pristupio izgradnji Gojkovog karaktera, lika koji tumačim. Naravno, gluma sama po sebi i sama za sebe ne znači ništa dok ne razmijenite energiju sa partnerom na setu. Tokom snimanja sam se stalno vraćao knjizi Margaret Mazantini i u njoj iznova i iznova tražio motivaciju za postupke svoga lika.
NN: Poznato je da su novinari u Sarajevu trčali za Kruzovom i njenim suprugom Havijerom Bardemom. Je li Vas to ometalo?
HASKOVIĆ: Potpuno razumijem prirodu novinarskog posla i interesovanje za Penelope Kruz, ali činjenica je da je bilo situacija kada su fotoaparati bljeskali na setu dok smo snimali. Trudio sam se da tokom snimanja budem fokusiran isključivo na svoj rad, ali sam i prema novinarima koje sam sretao bio pun razumijevanja. Ekipa je imala otežan rad naročito kada je snimala na ulicama jer je tada bila okružena ne samo novinarima, nego i prolaznicima koji su željeli napraviti fotografije sa seta.
NN: Sarađivali ste i sa banjalučkom glumicom Nikolinom Jelisavac u filmu "Put kestena". Kako je bilo raditi na tom filmu?
HASKOVIĆ: Nikolina je divna glumica i divan čovjek. Gledati njene kreacije u pozorištu i na ekranu uvijek je zadovoljstvo. Nažalost, u filmu "Put kestena" nismo imali zajedničke scene, ali nadam se da ćemo u budućnosti sarađivati kao partneri u nekom projektu.
NN: Glumili ste u još nekim stranim produkcijama poput kontroverznog filma "Body complete" i američkog "Snowpiercer". Da li je to dobar znak ili možda mač sa dvije oštrice?
HASKOVIĆ: U našem poslu nema pravila. Ne zavisi nekada sve samo od talenta ili predanosti nego i od okolnosti, sreće i sudbine. Konkretno, kada mi je agentica predložila da pošaljem snimak za film "Snowpiercer", u početku sam bio skeptičan jer se radilo o SF trileru, i mislio sam da ja po svom glumačkom habitusu ne pripadam tom žanru. Nakon izvjesnog vremena, uz neprestani pritisak, popustio sam i doslovno iz zabave snimio jednu scenu, bez očekivanja. Ali, u tome leži ljepota ovog posla - da kada se najmanje nečemu nadate, to i dobijete. Nikad nisam bio bolesno ambiciozan glumac i mislim da bolesna ambicija potiskuje talenat.
NN: Trebalo je da glumite i u "Falsifikatoru" Gorana Markovića, ali ste odbili zbog "Twice born". Šta je to trebalo da bude?
HASKOVIĆ: Nisam odbio ulogu, nego su se termini snimanja poklopili, tako da nisam bio u mogućnosti da snimam oba filma istovremeno. Jako me radovala saradnja sa Goranom Markovićem, jer ga smatram kultnim rediteljem jugoslovenske kinematografije i žao mi je što nisam bio dio tog projekta. Trebalo je da igram jednu jako izazovnu i lijepu ulogu u toj vrlo ozbiljnoj biografskoj priči.
NN: Da li zbog aktivnijeg rada na filmu pozorište ispašta?
HASKOVIĆ: Moja prva ljubav i ono zbog čega sam odlučio da se profesionalno bavim glumom i upišem Akademiju scenskih umjetnosti jeste film. Pozorište sam zavolio tokom studija i postalo mi je jednako važno kao i film. Film ima svoje prednosti u odnosu na pozorište, ali i obratno. Mislim da je za glumca jako značajno da se bavi i filmom i pozorištem, jer su to dvije posebne osjećajnosti. Aktivan sam i dalje u pozorištu i igram predstave koje su na stalnom repertoaru SARTR-a i Narodnog pozorišta Sarajevo.
Žene i cijepanje košulja
NN: Mimo scene slovite, barem po ženskim riječima, za mačo muškarca. Da li Vam to prija?
HASKOVIĆ: Naravno da mi gode komplimenti te vrste, ali nisam se nikad trudio da ostavim takav dojam. Često nisam svjestan toga, ali možda spontano odašiljem takvu energiju. Što se tiče žena, znao sam se nekad vratiti kući pocijepane košulje.