Aida Begić, bh. rediteljica čiji je dugometražni prvijenac "Snijeg", otvorio ovogodišnji 14. Sarajevo film festival, ističe da je kao građanin BiH i Sarajeva imala obavezu da u svom filmu progovori o najznačajnijim problemima koji danas pogađaju bh. društvo i čovjeka.
"Naša stvarnost je vrlo kompleksna i ne mogu sebi dozvoliti luksuz da se u ovako ozbiljnim vremenima bavim neozbiljnim temama", kaže Begićeva.
Za svoj prvijenac "Snijeg", nagrađena je gran prijem na ovogodišnjem Kanskom filmskom festivalu, gdje je film imao svoju svjetsku premijeru.
NN: Jeste li imali tremu pred prvu projekciju "Snijega" u Sarajevu, odnosno u BiH i kakvom Vam se čini reakcija domaće publike nakon prikazivanja filma?
BEGIĆ: Imala sam tremu, ali pozitivnu i radovala sam se što ću svoj dugogodišnji rad podijeliti sa svojim prijateljima, kolegama i s publikom koje se tema filma tiče najdirektnije. Reakcije su jako dobre i sad mogu reći da sam veoma zadovoljna.
NN: Zbog čega ste odlučili da Vaša prva dugometražna filmska priča bude tako kompleksna, ona naime govori o povratku, odnosno o nemirenju sa gubitkom, ali kako se čini ipak daje nadu u bolje sutra?
BEGIĆ: Naša stvarnost je veoma kompleksna i ne mogu sebi dozvoliti luksuz da se u ovako ozbiljnim vremenima bavim neozbiljnim temama. Mislim da ne postoje jednostavni odgovori na pitanja o životu u BiH danas, tako da ni "Snijeg" ne nudi crno-bijelu sliku stvari.
NN:Da li se krajnja verzija Vašeg filma mnogo razlikuje od ideje kojom ste započelu priču?
BEGIĆ: Razlikuje se onoliko koliko su se moja poimanja stvari promijenila u proteklih pet godina koliko sam radila na filmu. Kako sam ja sazrijevala, tako je sazrijevala i priča filma. U procesu nisam bila sama, tako da su i kolege koje su učestvovale u razvoju projekta uticale na promjene i unapređenje stvari.
NN: Vaš film u prvi plan stavlja čovjeka, mnogi će reći kako je ženski. Zbog čega ste priču bazirali, ponajviše na ženskim likovima?
BEGIĆ: Muškarci su pobijeni u ratu i zato su žene nosioci priče, da je bilo obrnuto onda bi većina likova bili muškarci. Međutim, ubijeni iako ih fizički nema veoma su prisutni u filmu. Oni utiču na živote onih koji su preživjeli. Mislim da je pitanje nestalih i onih koji su ostali iza njih velika tema koja zaslužuje mnogo veću pažnju od one koju joj posvećujemo.
NN: Zanimljivo je i to da u Vašem filmu akteri, odnosno glumci svoja osjećanja više izražavaju tijelom, gestama, nego riječima. Šta je uticalo da se odlučite za taj vid komunikacije na platnu?
BEGIĆ: Slika je u filmu mnogo snažnija od riječi. Iz filmova koje ste gledali pamtite scene, slike, a mnogo rjeđe govor. Sa druge strane, likovi koje zatičemo u filmu su već mnogo toga ispričali jedni drugima i svaki suvišni dijalog bi bio informacija za publiku, a ne organski dio odnosa među likovima.
NN: Radili ste i na dokumentanrim filmovima i na igranoj formi, koja vam je bliža?
BEGIĆ: Bliža mi je igrana forma, mada sam mnoge stvari o suštini i formi u filmu naučila posmatrajući život kroz dokumentarnu kameru.
NN: Nakon one silne poetike u "Snijegu", na kraju filma vratili ste se u pomalo "dosadnu" realnost? Jeste li drugačije mogli završiti "Snijeg" ili u tome postoji neka simbolika?
BEGIĆ: Film se završava na jedini mogući način - nastavkom života i to je za likove filma vrlo realno. Taj život nije ni holivudska bajka, ni horor, niti neka fantazija.
NN: Izjavili ste da je ovo film slobodi i mogućnosti izbora. Na šta ste konkretno mislili?
BEGIĆ: Meni je bilo jako važno da vjerujem da je moguće izboriti se za slobodu, da mogućnost izbora ipak postoji. Zbog toga se likovi u filmu "Snijeg" suočavaju sa svojom prošlošću i dolaze do tačke kad su sposobni izaći na kraj sa davno uspostavljenim lažima. Tek nakon toga stiču mogućnost izbora: slobodu da žive u budućnosti. Ta budućnost svakako nije heppy end, ali je ipak budućnost koja omogućava da se krene naprijed.
NN: Kazali ste i kako je Vaš rad usko vezan sa samospoznajnim procesom. Da li to ima neku vezu sa Vašim "okretanjem" vjeri?
BEGIĆ: Svakako ima. Vjera čovjeku nudi određeni okvir, a mislim da je jako teško kretati se kroz život bez nekog referentnog sistema. Svaki čovjek bira svoj okvir, ja sam svoj izabrala u islamu zbog njegove širine i sveobuhvantosti. Smatram da je danas teško naći smisao bez duhovne vertikale. Moj izbor mi je jako puno pomogao i kao umjetnici i kao osobi.
NN: Trenutno radite na jednom dokumentarnom filmu, a u planu je i drugi dugometražni igrani film. Možete li nam reći o čemu se radi i kakve su ove dvije priče. Jesu li dosta različite od ove koju ste ispričali u "Snijegu"?
BEGIĆ: Najbolje da vam za sada ne otkrivam mnogo o tome.