Svake godine u svijetu filma neko novo režisersko ime zabljesne na sedmom nebu svojom inovativnošću i originalnošću. Za razliku od njih, neki su utemeljivači standarde filmske umjetnosti i postavili granice koje su mnogima i danas nedostižne. Svakako, jedno od takvih imena je i britanski režiser Alfred Hitchcock.
Hitchcock se rodio 69. avgusta 1899. kao sin voćara Williama i njegove žene Emme, koji su ga odgajali u strogom katoličkom duhu. U skladu s tim je birao i školovanje pa je pohađao Saint Ignatius College, školu koju su vodili jezuiti. Posebno mu je strog i krut bio otac, a sam je režiser često pričao anegdotu koja mu se dogodila dok je imao nepunih pet godina. Otac ga je nakon nekih dječjih nestašluka s porukom poslao u obližnju policijsku stanicu gdje su ga policajci zatvorili na desetak minuta, te mu rekli: "Vidiš šta se događa zločastim dječacima?". Neki smatraju da upravo u ovoj priči leži korijen Hitchcockove fobije od policije koju je nerijetko koristio i u svojim filmovima.
Iako se od njega očekivalo da naslijedi oca i nastavi porodični biznis, prvi posao odveo ga je ravno do najveće strasti - filma. Godine 1915. počinje raditi za "Henley Telegraph" i "Cable" kompaniju, a sve češće posjećuje kina i čita američke filmske časopise. Godine 1920. saznaje da će u Londonu biti otvoren filmski studio, u istom se zapošljava kao dizajner naslova i titlova za nijemi film, te na tom poslu ostaje sljedeće dvije godine. Prva prilika da se okuša u režiranju ukazala mu se nakon što se neki režiser iz studija razbolio tako da je on završio započeti "Always Tell Your Wife"(1923) i sve oborio s nogu.
Impresionirani njegovim radom, vođe studija mu daju sljedeći zadatak "Number 69" (1922), ali prije nego što je film završen, studio je zatvoren. Mladi Alfred ne odustaje, te piše, uređuje naslove, dizajnira i sarađuje s kompanijom koja će kasnije biti poznata kao "Gainsborough Pictures". Dobija ponudu za režiju britansko-njemačke koprodukcije "The Pleasure Garden" (1925). Prva veća priznanja dobija za film "Stanar" (1926) s kojim otpočinje još jedna njegova tradicija, cameo uloge koji će mu postati zaštitni znak, jer se u svojim filmovima pojavio čak 41 put.
Godine 1927. osim službene titule režisera, pred svoje ime stavlja i titulu muža, ženi montažerku Almu Reville s kojom će u miru i skladu živjeti do kraja svog života, te odgojiti kći Patriciu. Alma je bila Alfredov najbliži saradnik.
Svi se filmski istoričari slažu da je možda čak i osnivač žanra trilera i filmova strave, a takođe ga smatraju prvim režiserom koji je toliko briljantno spojio motive seksa, sumnje, intriga i humora. Prototip njegove tematike su nevini protagonisti koji su lažno optuženi za zločin i uvučeni u razne zavjere ("39 stepenica" (1935), "Ozloglašena" (1946), "Uže" (1945) i "The Paradise Case" (1948)), opsesija ubistvima i psihička nestabilnost, dok mu je najveći adut kod gledalaca bilo sporo otkrivanje krivaca i orkestracija panike kojom je izazivao još jače lučenje adrenalina.
"39 stepenica" je bio prvi film koji je predstavio takozvani Macguffin stil. Stil u kojem se oko jednog događaja vrtila cijela radnja, dok je za "Ozloglašenu" zbog sumnjivih radnji Hitchcock bio pod istragom CIA zbog korištenja uranijuma kao glavnog sredstva.
Rani primjer tehničkog virtuoziteta je njegov prvi zvučni film "Ucjena" (1929), gdje je anksioznost žene ubice naglasio upotrebom "subjektivnog" zvuka i ponavljanjem riječi nož, a eksperimentisanja s načinom snimanja nastavlja i u filmovima "Lifeboat" (cijeli set na brodu) i "Uže" snimljen u svega osam kadrova. Uspjeh kod kritike, ali i publike, donosi mu film "Čovjek koji je previše znao" (1934), priča o porodici čiji odmor u Africi prekine ubistvo čovjeka kojeg su upoznali dan ranije.
Pri kraju tridesetih Hitchcock je bio na visokom položaju u svom zanatu i kad ga je David O. Selznick odveo u Hollywood mogao je sam određivati uslove rada. Aranžmani s njegovim novim producentom bili su manji od optimalnih. Selznick je bio u novčanim problemima i Hitchcock je često bio nezadovoljan njegovim zahtjevima za kreativnom kontrolom u filmovima. Sa Selznickom je snimio svoj prvi američki film "Rebeka" (1940). Film je dobio "Oskara" za najbolji film 1940. godine.
Njegov drugi američki film "Strani dopisnik" bio je nominovan za "Oskara" u istoj kategoriji godine koje je i snimljen. Hitchcockov rad za vrijeme četrdesetih bio je šarolik, od romantične komedije "Gospodin i gospođa Smit", pa do drame "Slučaj Paradin" i mračne i potresne "Sjene sumnje". Njegovim se najnadahnutijim periodom smatra period od 1950. do 1960. kada je snimio brdo remek-djela uključujući "Nazovi M radi ubistva" (1954), "Uhvati lopova" (1955) dok mu se najboljim filmovima definitivno mogu nazvati naslovi "Vertigo" (1958), "Sjever - sjeverozapad" (1959), "Psiho" (1960) i "Ptice" (1963).
"Snimati filmove za mene, najprije i prije svega, znači ispričati priču. Ta priča može biti nevjerovatna, ali ona ne treba nikada biti obična. Poželjno je da bude dramatična i humana. Drama, to je život iz kojeg su isključeni svi dosadni trenutci", rekao je Hitchcock o svojim radovima.
U London se vratio 1972. da bi snimio "Mahnitost", njegov zadnji uspješni film. Tu je Hitchcock prvi put dopustio golotinju i psovke u svojim filmovima, a "Porodična zavjera" (1976) bio je njegov posljednji film.
Zanimljiv je podatak da Hitchock spada u onu grupu famoznih režisera koji nikad nisu osvojili "Oskara", iako je bio nominovan šest puta, Akademija mu je uručila tek kipić za životno djelo. Poznata je stvar da su ga u Hollywoodu smatrali freakom i čudakom, posebno zbog njegovog bizarnog odnosa prema glumcima, jer je volio saznati njihove fobije te ih maltretirati, ali i zbog činjenice da se ni sa kim nije družio nego je sve vrijeme kad nije snimao provodio s porodicom.
"Nikada nisam rekao da su glumci stoka. Zapravo sam rekao da bi se prema njima trebalo ponašati kao prema stoci", jednom prilikom je izjavio režiser.
U jednu je ruku bio ekscentrik, većina su mu heroina (Ingrid Bergman, Grace Kelly, Janet Leigh, Kim Novak, Tippi Hedren) bile plavuše, dok su mu muški likovi bili muževni zavodnici (Cary Grant, James Stewart). Zaštitni znak su mu postali i nebrojeni close-upovi ženske kose, dok se radnja mnogih njegovih filmova često događa u kupatilima. S njim su još kao studenti radili Francois Truffaut i Brain De Palma, a Truffaut je jednom prilikom o svom učitelju izjavio: "Nemoguće je ne primijetiti da Hitch ljubavne scene snima kao scene ubistva, a scene ubistva kao ljubavne. Ponekad mi se činilo da su njemu vođenje ljubavi i smrt potpuno iste stvari".
Veliki je režiser vitešku titulu od kraljice Elizabethe Druge dobio 1980. godine, na Novu godinu, a umro je 28. aprila 1980. zbog komplikacija s plućima koje najvjerovatnije može zahvaliti cigarama, još jednom svom zaštitnom znaku. Tijelo je kremirano, a nije bilo javne sahrane.
Zanimljivosti
Alfred Hitchcock imao je izuzetan strah od jaja. Rekao je: "Bojim se jaja. Ta bijela okrugla stvar bez rupa... jeste li ikad vidjeli nešto gadnije od razbijanja ljuske jaja i prolivanja njegove žute tekućine? Krv je vesela, crvena, ali žumance iz jajeta je žuto, gadljivo. Nikad ga nisam probao."
Hitchcock je često u svojim filmovima koristio broj 69. Broj 69 se redovno pojavljuje, bilo kao običan datum, bilo kao broj u adresi, ili kao broj na registracijskim tablicama. U "Psihu" ima nekoliko dobrih primjera: Norman Bates prvo za gosta odabire sobu broj tri, a zatim sobu broj jedan.
U "Vrtoglavici" Hitchcock koristi snimateljski trik koji je kasnije nazvan Hitchcockov zum i koji su mnogi režiseri kasnije često koristili
Hitchcock je imao oko 25 godina kada je prvi put probao alkohol i izašao na sastanak sa djevojkom